lanvawithdlo

Доска объявлений

❤️ Click here: Ebenje za pari skopje vozni red

Ako imate pet klokana na pojilu, pustit æete èetiri da odu i ustremiti se na najslabijega, neæete, u maniri bijelaca, uletjeti i posmicati svih 5, pa onda pustiti da se meso ucrva jer ga ne možete pojesti ni konzervirati. Bilo je tu doduše i malo driblanja — naime, zlatni su se rudnici nalazili u središnjoj Victoriji, nedaleko gradova Bendiga i Ballarata.

Kaže nam da æe biti gotovo za pola sata, nas dvojica odlazimo u šetnju, a Medo mi usput kaže da probam otiæi u banku provjeriti što mi je to s karticom ja sam inaèe zakljuèio da mi Visa Electron jednostavno ne radi u Australiji, probao sam još jednom u Adelaideu preko nje dignuti novac, bezuspješno, onda sam primijetio da mi je magnetna traka malo oguljena, pa sam mislio da mi zbog toga bankomat ne želi èitati karticu, ali sam se sjetio da bankomat oèitava èip, dok je magnetna traka za plaæanje preko POS-terminala…. Uz dužno poštovanje opalima, ali platiti 75 kn da bih gledao neke šljašteæe kamenèine mi nije baš neki prioritet. Medo kaže da mu najviše taj nedostatak Jugoviæâ smeta u otežanom pristupu balkanskim kulinarskim specijalitetima, poput bureka.

Međunarodni prevoz - Nakon mise, molitve Veèernje i veèere, slijedi susret s delegatom generalne ministre FSR-a i generalnim duhovnim asistentom FSR-a fra Ivanom Matiæem. U 20 sati molitveno-biblijska grupa.

Južni, zeleniji London èetvrtak , 31. Stali smo još jednom, usred noæi, kod mjesta imenom Ararat. Oko pola 7 stižemo na melburnski autobusni kolodvor pored željeznièkog kolodvora Southern Cross. Petar i ja razmjenjujemo kontakte, možda se vidimo u ovih 4 dana koliko planiram biti ovdje možda i 5, tko zna , a ja potom odlazim na tramvaj. Melbourne je inaèe grad s najveæom tramvajskom mrežom na svijetu, što mu je definitivno prvi u nizu pluseva koje æu mu ubilježiti. Vožnja tramvajem u centru grada je besplatna, izvan toga se plaæa pomoæu vrijednosne kartice nazvane Myki, na koju se uèita odreðen iznos i onda ga skidaju prilikom svake prijave u vozilo i on iznosi oko 16 kn za 2 sata. Ja sam u zadnji èas utrèao u vozilo, još sam u sigurnoj zoni, ali ne želim riskirati, silazim dvije stanice kasnije, tamo gdje je granica besplatne zone. No iako sam oèekivao da æu karticu moæi kupiti u nekom automatu na stanici, to nije moguæe. Ne prodaju ju ni vozaèi. Može ju se kupiti samo u 7 Elevenu i još par takvih prodavaonica. Sreæom, u daljini vidim jedan to nije teško, kada ih ima — a Melbourne je prvi grad u Australiji u kojemu ih viðam — onda su rasporeðeni svakih stotinjak metara , kartica vrijedi 8 dolara i još 6 dolara vrijednosti na nju. Potom èekam iduæi tramvaj, rano je ljetno prednovogodišnje jutro i grad je poprilièno prazan. No ovo što vidim mi se jako sviða. Stiže moj tramvaj, te se ubrzo pokazuje dobrim što sam kupio kartu, buduæi da stiže i kontrola. Svi èlanovi kontrolorske jedinice su Indijci. Na kraju nisu ni došli do mene, buduæi da je jedan mladiæ prije mene imao neispravnu, ošteæenu kartu. Gotovo kao da je zloupotrijebio tramvaj zato što je u njega ušao ne plativši cijenu vožnje. Kao da je njegova plaæena karta ono što pokreæe taj tramvaj, kao da tramvaj ne bi jednako vozio s njim i bez njega. Ne znam kako je prièa završila, svi su izašli na iduæoj stanici, a ja sam se odvezao još malo, do svoga hostela, koji je zapravo kao smještajni aneks jednog irskog puba, smješten na sjevernom kraju St. Kilde, inaèe južnog predgraða koje se proteže skroz do plaže. Došao sam pred hostel u pola 8, ali ne puštaju me unutra, jer se recepcija otvara tek u 8. Dotada moram drežditi na ulici. Da sam kojim sluèajem došao u 5 i da je padala kiša, što bih onda? Napokon prolazi 8 sati, nitko me ne zove unutra, moram opet sâm kucati na vrata nije da me ne vide, staklena su, a tip s dva ruksaka koji èeka pred njima oèito bi mogao imati neke veze s hostelom , sada mi pak kažu da u sobu ne mogu prije 10, kada je odjava i èišæenje, ali neka sjednem u pub i uzmem doruèak. Koji je klasièni hostelski — tost s nekoliko moguæih maziva maslac od kikirikija, pekmez od naranèe, putar i naravno Vegemite , te kava ili èaj i žitne pahuljice. Rekli su mi sreæom i šifru za wi-fi, tako da mi barem nije dosadno. Sada je vremenska razlika u odnosu na Hrvatsku veæ tolika da s ljudima doma mogu komunicirati samo ujutro i naveèer, preko dana oni spavaju. Iza 10 sati taman kako je u Hrvatskoj prošla ponoæ dobivam obavijest da mi se soba oslobodila i da se mogu useliti. Kažu da su me iz èetverokrevetnog dormitorija prebacili u trokrevetnu sobu s još jednim likom. Reèeni tip je neki Nijemac, nije baš razgovorljiv, a èini mi se da spada u onu ekipu koja živi u hostelu u Australiji je to dosta èesta pojava, pogotovo kod ljudi koji traže posao, ili su ga našli ali jednostavno nemaju dovoljno novca da si plaæaju pošten smještaj. On spava na gornjem, ja æu dakle uzeti braèni i nadati se da mi neæe još nekoga uvaliti. Nisam se baš noæas naspavao, poprilièno sam umoran, razmišljam si da se otuširam, možda još nešto pojedem, i onda ubijem oko na koji sat, ali znam da æu se probuditi još umorniji i dezorijentiraniji. Naveèer su u pubu karaoke svaku veèer je nešto, postoji i trivia night, no nažalost je utorkom, tako da sam zakasnio — osim ako one dane viška ne iskoristim na èekanje trivia nighta , tomu bih htio prisustvovati, no to znaèi da bih se morao malo odmoriti. Obavljam svoje internetske obaveze, stiže veæ i podne, odlazim se otuširati, ustanovljujem da nema vode do pola 1, èekam da doðe voda, konaèno se pojavljuje, ulazim pod tuš, kreæem se tuširati, kada prije ispiranja shvaæam da je vode opet nestalo. Hm, èini mi se da hostel neæe dobiti baš najbolju recenziju od mene. Sreæom se voda vraæa za koju minutu, bio sam veæ u gabuli što napraviti, otuširan se spuštam na ruèak jedna od prednosti ove simbioze hostela i puba jest da postoji akcija za goste hostela, nekoliko se jela može dobiti za samo 6 ili 7 dolara što bi i u Hrvatskoj bilo povoljno , a s pivom za 9,80 dolara. Doduše, piva je mala i mora biti njihova lokalna toèena, ne možeš birati. I dok sam oèekivao da æe me nakon ruèka umor shrvati do kraja još sam za desert pojeo Jennynu makovnjaèu koju mi je takoðer spakirala — zajedno s dva brownieja koja sam riješio još noæas , ispadam èiliji nego što sam bio ranije, pa æu stoga lijepo zapaliti u centar grada, kako bih se zbližio s najjužnijim milijunskim gradom na svijetu. Ulazim u tramvaj i dovozim se do centra, do željeznièkog kolodvora u Flinders Streetu, odakle æu pješice obiæi stari dio grada. Melbourne je glavni grad australske savezne države Victorie i drugi najveæi grad Australije i Oceanije, s oko 4,5 milijuna stanovnika. Sydney još uvijek vodi, ali mogao bi ubrzo izgubiti utrku. Melbourne je svojedobno bio i drugi najveæi grad Britanskog Carstva. Smješten je na utoku rijeke Yarre u zaljev Port Philip, na obalama Bassova prolaza, koji Australiju odvaja od Tasmanije. Grad je osnovan 30. Kako je u Victoriji ubrzo pronaðeno zlato, Melbourne se prometnuo u jedan od najveæih i najbogatijih gradova svijeta. Bilo je tu doduše i malo driblanja — naime, zlatni su se rudnici nalazili u središnjoj Victoriji, nedaleko gradova Bendiga i Ballarata. Za transport dotamo u mnogo je povoljnijem položaju bio grad Geelong, koji se takoðer nalazi u Philip Bayu, nasuprot Melbourneu. No Geelong je izvisio, tj. Melbourne se nametnuo kao dominantniji. I dan-danas je Melbourne u vrhu meðu svjetskim gradovima po kvaliteti života — veæ petu godinu za redom proglašen je najugodnijim svjetskim gradom za život, te drugim najboljim svjetskim gradom za biti studentom nakon Pariza. Grad je kulturna prijestolnica Australije, sjedište njene filmske industrije, rodni grad australskog nogometa, poznat po svojoj živahnoj kulturnoj i umjetnièkoj sceni… Poznati Melburnjani su Cate Blanchett, Eric Bana, Nick Cave… Kuriozitet je da je Melbourne osnovao Batman. Naime, osnivaèem grada smatra se John Batman, stoèar s Van Diemmenove zemlje današnja Tasmanija , koji je 1835. Batman nije dugo poživio da vidi uspon Melbournea koji se jedno kratko vrijeme zvao Gotham C…pardon, Batmania :D , buduæi da je 1839. Dakle, najugodniji grad za život na svijetu osnovao je sifilitièni Batman. Batmanov ugovor s Aboridžinima kasnije je poništen, te je dopušten slobodni grabež aboridžinske zemlje. Platneni grad, šatorsko naselje u kojem su živjeli novopridošli stanovnici koji još nisu bili stambeno zbrinuti. Iste je godine osnovana i melburnska kineska èetvrt, najstarija kontinuirana kineska èetvrt u zapadnom svijetu inaèe, ukupno gledano najstarija se kineska èetvrt nalazi u Manili. Kako je Victoria postala zasebnom kolonijom, zapoèela je izgradnja velièanstvenih javnih zgrada, iako su se mnoge od njih gradile desetljeæima. Premda je zlatna groznica jenjala za desetak godina, Melbourne je nastavio rasti, postavši glavna izvozna luka za viktorijske poljoprivredne proizvode i vunu. Unatoè krizi koja je grad zahvatila 1890-ih, Melbourne je u to vrijeme bio najbogatiji grad na svijetu. Rivalstvo izmeðu Melbournea i Sydneya obilježilo je godine poslije formiranja Australskog Saveza, a nemoguænost kompromisa rezultirala je izgradnjom posve novog glavnog grada, Canberre, 1913. No sve do 1920-ih Melbourne je bio privremeno sjedište australske vlade. Nakon Drugog svjetskog rata zapoèinje ponovno useljavanje, ovoga puta iz podruèja Mediterana. U Melbourneu postoji velika talijanska i grèka etnièka zajednica u Melbourneu živi najviše Grka ne nekom gradu izvan Grèke , a zanimljivost je i da je Melbourne najveæi malteški grad. U telefonskom imeniku Melbournea, nakon prezimena Smith, drugo najèešæe je Nguyen, što ukazuje i na velik broj Vijetnamaca. Multietniènost i multikonfesionalnost Melbournea može se usporediti samo s Londonom i New Yorkom dobro, i Sydneyem. Melbourne je postao i prvim gradom na južnoj polutci u kojem su održane Olimpijske igre dosad je to još bio samo Sydney, a u nadolazeæoj æe godini to biti i Rio , poznate i po onom dramatiènom i ekraniziranom vaterpolskom susretu izmeðu reprezentacija Maðarske i SSSR-a u sjeni sovjetske intervencije protiv maðarske revolucije. Današnji Melbourne, slièno Londonu ili Glasgowu, poznat je po transformaciji nekadašnjih industrijskih pogotovo luèkih podruèja u rezidencijalne ili kulturne zone, od kojih su najpoznatiji Docklands i South Bank. Klima Melbournea je podosta promjenljiva, naroèito u proljeæe, kada je moguæe iskusiti èetiri godišnja doba u jednom danu. Sniježi doduše rijetko zadnji put 1986. Unatoè svemu, moj je dojam Melbournea tijekom te šetnje bio da je rijeè o toplijem, zelenijem i etnièki šarenijem Londonu, koji usto ima i tramvaje. Buduæi da ja volim London, razumljivo je da mi se sviða i Melbourne — zapravo, to je nakon Hanoija prvi grad s kojim sam odmah kliknuo. I kada bih se selio u Australiju, ne bih dvojio oko odabira grada, premda još nisam vidio Sydney. No mislim da se ipak ne bih selio — udaljenosti su prevelike, bilo do prvog susjednog grada, bilo do prve susjedne države. Nema do europske graniène rascjepkanosti… Od 1997. Melbourne je i grad prijatelj Zagreba, a veæ sam spomenuo njegovu tramvajsku mrežu — jedinu u Australiji koja ima više od jedne linije Adelaide ima dvije, ali samo na razlièitim dionicama iste pruge , dapaèe, s ukupno 250 km pruga to je najveæa tramvajska mreža na svijetu. Dok je u drugim anglosaksonskim gradovima tramvaj tamo 50-ih i 60-ih godina bio percipiran kao relikt prošlosti, u Melbourneu je on zadržan kao znak tradicije. Dapaèe, mreža se i dalje širi, a postoji i povijesni tramvaj koji vozi na kružnoj razglednoj liniji oko centra grada, postoji i tramvaj-restoran, u kojem možete veèerati dok se vozite gradskim ulicama iako nije baš jeftin …to dodatno doprinosi melburnskom šarmu. Ja sam nakon užitka u šetnji ulicama i fotografiranju gradskog života odluèio uskoèiti u kružnu liniju, kako bih doživio sumarni prikaz melburnskog centra. Veæina putnika su Kinezi. Melbourne, osim što ima jaku kinesku etnièku zajednicu, oèito ima i dosta turista iz Kine, prošao sam pored agencija koje nude izlete duž Great Ocean Roada, sa svim detaljima aranžmana ispisanim na kineskome imaju i svog vodièa, èitao sam na TripAdvisoru kako je neki Zapadnjak završio u takvoj grupi i zujao veæinu dana. Na zvuèniku nam snimljeni glas objašnjava gdje je što, gdje treba siæi za pojedina presjedanja ili znamenitosti…a onda naš tramvaj stiže u Docklands, gdje mu je okretište odnosno promjena smjera, jer su melburnski tramvaji dvosmjerni. Docklands je gentrificirano podruèje bivše luke koje je do 1980-ih, uslijed sve veæeg seljenja teretnog prometa na kontejnerski prijevoz praktièki opustjelo, a jedini koji su se 90-ih zadržavali u tom podruèju bili su raveri, koji su održavali partyje u napuštenim skladištima. Danas je ovdje napravljena luèica za luksuzne jahte, stambene i poslovne zgrade, kulturni objekti…i slièno londonskom Docklandsu nastala je nova atraktivna urbana zona, iako ju mnogi kritiziraju zbog manjka zelenih površina, i prevelike zaigranosti arhitekata koji su na kraju ignorirali potrebe stvarnih korisnika tog prostora. A slièno tako i naš vozaè tramvaja ignorira našu potrebu da se vratimo, njemu završava šihta 15 do 6 je, a kružni tramvaj vozi do 6 , pa æemo se morati sami snaæi. Neka, dobio sam priliku prošetati obalom Docklandsa, doživjeti suvremeni Melbourne i dodati još jedan komadiæ slagalice mojoj pozitivnoj slici ovoga grada. U centar sam se vratio normalnom gradskom linijom, prošetao se još malo širokim avenijama, uživajuæi u viktorijanskoj arhitekturi pomalo mi je teško vjerovati da je ovaj grad star samo 180 godina , a potom se polako uputio prema hostelu. Napokon sam doèekao da sunce zalazi iza 9, dani su konaèno ljetno dugi, ona ekvatorijalna zalaženja oko 6 su me stvarno deprimirala. Tuš, cider, prijavljen Modern Love od Davida Bowieja, koji na kraju skoro nisam otpjevao, jer je ovaj toliko izmesario moje ime da nisam èuo kad me zvao, ali sam se ipak na kraju raspitao i došao na red, da bih se negdje oko 2 posve srodio s madracem od silnog umora. Ne znam kamo æu za Novu, nije bi bitno — zadnjih 9 mjeseci sam na permanentnom tulumu. Ne bih ga baš uvijek takvim nazvao. Iako sam uz Australiju brzo zaboravio Indoneziju, sjetim je se jedino kad drugima opanjkavam Indonežane. Rastanci srijeda , 30. Medo je došao oko 10, no ja sam još uživao u jednom od Jennyinih obilnih doruèaka, tako da smo u grad krenuli iza pola 11. Malo smo dvojili hoæe li raditi, dosta lokala ovdje spaja Božiæ, vikend, Dan proglašenja i Novu godinu ljenèine! I toèno, radnja je otvorena, vani su istaknute cijene, svi su mi govorili da bi me moglo koštati oko 100 dolara, no cijena zamjene stražnjeg stakla je 55 dolara. Prednje pak košta 185 dolara. I prednje ima par ogrebotina, ali to se može preživjeti, stražnje je bilo u gorem stanju. Kaže nam da æe biti gotovo za pola sata, nas dvojica odlazimo u šetnju, a Medo mi usput kaže da probam otiæi u banku provjeriti što mi je to s karticom ja sam inaèe zakljuèio da mi Visa Electron jednostavno ne radi u Australiji, probao sam još jednom u Adelaideu preko nje dignuti novac, bezuspješno, onda sam primijetio da mi je magnetna traka malo oguljena, pa sam mislio da mi zbog toga bankomat ne želi èitati karticu, ali sam se sjetio da bankomat oèitava èip, dok je magnetna traka za plaæanje preko POS-terminala…. Buduæi da ionako nemam pametnijeg posla, pristajem. Ja mu kažem da sam probavao sa svim opcijama. On kaže da æemo sada provjeriti i odlazimo do bankomatâ u predvorju. Sad imam soma dollara na lageru, možda æe mi ustrebati još jedno dizanje, vidjet æu još kako æe biti sa spavanjima u nastavku. To je dakle sreðeno, Medo i ja se potom s noge na nogu vraæamo prema kolodvoru. Iako je veæ skoro 11 sati, nekako mi se èini da je sunce niže na obzoru, kao da je ranije jutro. Je li moguæe da je to zbog èinjenice da je ovo doba godine u kojem je Zemlja najbliže Suncu, pa se ono prividno sporije kreæe? Kod nas je u to doba uglavnom zima, dani su kraæi, pa je onda to teže primjetljivo. Inaèe, to mi je Julia natuknula, a meni nije palo na pamet — intenzitet australskog sunca toliko je jak ne samo zbog ozonske rupe, veæ i zbog èinjenice da je na južnoj polutci ljeto u vrijeme kada je Zemlja najbliže Suncu 3. Nismo meðutim doznali je li šljiva ili loza… E sad, prije no što odemo u muzej, Medo mi želi pokazati jednu zanimljivost koja ima veze s našim zajednièkim hobijem ako se to može tako nazvati. Naime, spomenuo sam da smo se nas dvojica upoznali preko foruma Željeznice. Forum je to koji okuplja railfanove i zaljubljenike u druga traèna vozila iz èitave regije, ali ima èlanove i iz Amerike i Australije na drugim kontinentima ih mislim nema, barem zasad. Medo je jedini aktivni èlan iz Australije i poznat je po opsežnim i informativnim postovima kojima nam je približio ovaj nama prilièno udaljeni dio svijeta, a osim željeznièkih informacija piše i razlièite druge cvebe o Australiji — od dnevno-politièkih dogaðaja do crtica o australskoj kulturi i povijesti. Izmeðu ostaloga i preko njega sam prvi puta doznao za Coober Pedy. Adelaide ima jedan osobit vid traènoga transporta, koji se naziva O-Bahn, buduæi da je razvijen u Njemaèkoj. Poanta O-Bahna je da je bus koji vozi po njemu fiksiran u pogledu vrludanja lijevo-desno, tj. Sustav O-Bahna je prvi puta razvijen za njemaèki grad Essen, a u Adelaideu je pokrenut 1986. Na tri se mjesta pruga prekida, tj. Naravno da ima specijalaca u prosjeku 4 godišnje koji se, redovno u alkoholiziranom stanju, pokušaju s autom ubaciti na traku za O-Bahn, ali na nekoliko su mjesta napravljena uska grla koja autobus može preæi, ali ne i automobil. I onda poèinje veselje, zato što em si budala ošteti auto, znaèi mora platiti popravak, mora platiti šlepanje, mora platiti štetu uslijed ometanja prometa, a kako sam rekao da su obièno pijani, mora platiti i paprenu kaznu zbog vožnje u alkoholiziranom stanju. Kada se sve zbroji, popravak auta mu ni ne treba, buduæi da odreðeno vrijeme ionako neæe smjeti njime upravljati. Inaèe, pitao sam Medu je li imao kakvih problema s privikavanjem na lijevu vožnju kada je došao na Novi Zeland, buduæi da je ipak veæ bio vozaè u Hrvatskoj. Što se samoga O-Bahna tièe, oni sad grade nastavak pruge prema gradu, koji æe biti podzeman, kako bi se ubrzao protok autobusa u samom gradu. Trebao bi biti završen do 2017. Na povratku se to nije osjetilo. Dok smo hodali do Medine kuæe opazio sam nešto što mi je spomenuo dan ranije — dosta privatnih kuæa ima solarne kolektore, pri èemu je ugradnja do, ako se ne varam, površine od 4,5 m2 besplatna, a iznad toga je subvencionirana, ali opet do neke granice ili je 1,5 m2 besplatno, a 1,5-4,5 m2 subvencionirano…ne znam, to mi se èini premalo… Uglavnom, kljuèan podatak je da ako želite staviti solarne kolektore, država æe vas u tom pogledu stimulirati, dok god si na krov ne instalirate elektranu. Medina je kuæa smještena blizu šumarka naravno, može li drugaèije? U Australiji æete naæi znakove za klokane, vombate, deve, emue, koale, ali i patke s paèiæima, èak. Tako da si odmah možete složiti i jelovnik za iduæih nekoliko dana… Nakon jednoga soka i kraæeg razgovora, vraæamo se natrag u grad. Dogovorili smo se s Juliom u 1 pred kolodvorom, kako bismo otišli pogledati izložbu. No Julia kasni, i to zato što joj je njezina majka dala pogrešne upute oko toga kako da doðe na vlak. Prièekat æemo ju, na kraju joj je trebalo 40 minuta više. Bila je zanimljiva scena dolaska — mi sjedimo na zidiæu ispred stare zgrade parlamenta Južne Australije, Julia šalje poruku da je upravo stigla na kolodvor, mi obojica gledamo u tom smjeru, Medo ju nikad nije vidio i pokazuje na jednu žensku u daljini, odjevenu u bijelo, sa šeširiæem. Bolje ju zamjeæuju ljudi koji ne znaju kako izgleda. Uglavnom, Medo æe se ipak isprièati i pustiti nas dvoje da odemo sami na izložbu Julijin suprug pak nije mogao doæi jer on radi preko interneta — on je inaèe fizièar koji se bavi aeronautikom, preko toga je dobio posao u SAD-u , veæ je ranije dogovoreno s Jenny da mi ruèak bude u 4, potom se još malo odmorim, spakiram i iza 7 krenem na autobusni kolodvor. Ulaz u muzej je inaèe besplatan, ako se razgledavaju stalni postavi. No za ovakve privremene izložbe plaæa se ulaznica, i to 17 dolara. Uz dužno poštovanje opalima, ali platiti 75 kn da bih gledao neke šljašteæe kamenèine mi nije baš neki prioritet. No kad smo veæ tu, možemo besplatno razgledati zanimljivu etnološku zbirku, posveæenu kulturi i svakodnevnom životu Aboridžinâ, kao i dio posveæen pacifièkim domorodcima iako je tu najveæi naglasak stavljen na Novu Gvineju, a pomalo je zastrašujuæa izložba glava izraðenih od lubanja pokojnikâ presvuèenih…hm, pa ne znam èime, meni izgleda kao da je na lubanje nanesen tanak sloj gline, ili tako èega, usta su vjerojatno zašivena, a u oèi se obièno stavljaju školjke kada se želi oèi prikazati zatvorenima ili neki drugi umetci, kamenèiæi, tko zna što. Te se lubanje drže kao svojevrsni podsjetnik na pretke, u obiteljskom hramu posveæenom predcima. Tu je i nekoliko osobito deformiranih lubanja, nalik Èunjoglavcima, gdje bi se novoroðenoj djeci oko glave vezala posebna marama, koja bi onemoguæavala rast u širinu naime, djeci kada se rode lubanjske kosti nisu posve srasle — zato uostalom mogu glavom proæi kroz poroðajni kanal — pa ih je moguæe modelirati. Zanimljiva je i zbirka bumeranaga iz razlièitih krajeva Australije, koji se razlikuju kako stupnjem zakrivljenosti, tako i upotrebom. Iako je uobièajena predodžba da se bumerang vraæa bacaèu ako promaši metu, to nije uvijek sluèaj, tj. Neki su jednostavno namijenjeni da se bace poput koplja ili shurikena, pa ako pogodi, pogodi. Tu je i karta nažalost crno-bijela, pa ju je teško slikati, ne vidi se dovoljno jasno kljuèan dio podijeljenosti Australije na etnojeziène skupine Aboridžinâ prije dolaska Europljana. I tih skupina ima mnoštvo. I svatko tko to gleda i pomišlja kako je za Europljane ovo bila terra nullius mora osjetiti kivnost prema onomu što je uslijedilo. Da se razumijemo — da, Aboridžini jesu imali poprilièno nisku kvalitetu života, koja se svodila iskljuèivo na preživljavanje, tijekom 40 000 godina nisu uspjeli razviti ni poljoprivredu, a neki su, poput Tasmanaca, uslijed dugotrajne izolacije zaboravili èak i vještinu dobivanja vatre. Ali Europljani im nisu osobito pomogli svojim dolaskom. Dali su im odreðene komoditete, jer su ih tako lakše mogli kontrolirati i iskorištavati za vlastite potrebe. One Aboridžine koji su im bili posve beskorisni — poput spomenutih Tasmanaca — jednostavno su tamanili poput životinja to nije tek govorna figura — u 19. Suvišno je i reæi da su Tasmanci danas istrijebljeni. To što se danas na svim javnim mjestima uz zastavu odgovarajuæe savezne države ili teritorija vijori i aboridžinska zastava, ne pomaže puno. Rasizma ima i dalje. Naime, rekao sam da Aboridžini nemaju razvijena znanja o poljoprivredi, niti baš imaju adekvatne poljoprivredne površine. Suvremeno im je društvo omoguæilo da više ne moraju lutati po bushu i skupljati bobice i lièinke — danas odu u supermarket i kupe smrznutu pizzu koju zavitlaju u mikrovalku. I zato su toliko debeli. Uz alkoholizam, snifanje benzina i prilièno slabu zdravstvenu zaštitu, prežderavanje junk foodom svakako doprinosi kraæem životnom vijeku. Osim kulturne zbirke, u muzeju se nalazi i taksidermijska zbirka zbirka prepariranih životinja južnoaustralske faune. Tu je više-manje sva ekipa koju sam vidio dva dana ranije u Clelandu, uz još ponešto riba i kukaca. Tu je i divovska lignja, smještena u vertikalni izložbeni ormar koji se proteže kroz tri etaže — tijelo joj je na najvišem katu, a krakovi dopiru do prizemlja. Time smo više-manje završili obilazak, pa æemo još sjesti na pivu i malo porazgovarati prije nego što ja krenem na jugoistok, a Julia pak za dva tjedna odleti na sjeverozapad, a onda i preko Velike bare. I tu se sad vraæamo na australsku sklonost small talku. Kao i u Pakistanu, i Australci se ne znaju zaustaviti nakon pozdrava, nego obavezno još ide i How are you? Vjerojatno je to ovdje neki prežitak razdoblja kolonizacije, kada nisi znao je li druga osoba ovdje da te krkne ili samo sluèajno prolazi, pa se razgovorom pokušavalo razbiti napetost. Malo prije 4 se pozdravljamo, ona odlazi na vlak, ja žurim na ruèak, Jenny je danas napravila piletinu s nekom bliskoistoènom salatom i to samo zato što je stavila kuskus :D , za desert tiramisu… Potom smo se i ona i ja malo dulje zaprièali, ova prethodna tri dana smo uglavnom razgovarali samo u prolazu, ona je imala svoje poslove, ja sam bio u podrumu… Razgovaramo malo o ekonomiji, o militarizaciji Australija je u zadnje vrijeme poveæala troškove za obranu, iako realno — tko æe napasti Australiju? Jedino bi na sjeveru moglo biti nekih trvenja, ali tu su krokodili i kockaste meduze. Pravi je odgovor da je to sve zbog amerièkih igara protiv Kine. Razgovaramo malo o usporedbama dviju država, o Kini, o geopolitici… Jenny je po struci politologinja, pa je obaviještena. A i inaèe je simpatièna i srdaèna osoba, zanimljiva sugovornica. Odlazim se pomalo spremati, te usput provjeravam mejl. Kad tamo, iznenaðenje — mejl od g. Hamisha Jamiesona, tipa koji je odgovoran za putovanja teretnjacima. Ali i bio sam spreman na takvo što. Putovanje teretnjakom je skuplje od letenja, ali sve dok postoji brod, ne mislim se kompromitirati, onaj let izmeðu Dilija i Darwina je bio nužno zlo. Kažem mu da sam zainteresiran i da može poslati službeni upit o rezervaciji nadam se da nitko neæe u meðuvremenu uletjeti, jer su sad praznici pa sumnjam da æe mi se javiti prije ponedjeljka , a potom opet odlazim podijeliti svoje veselje s Jenny. Ako stvari budu išle po planu, to mi ostavlja još malo lufta za neke dodatne kombinacije, pa onda mogu vidjeti hoæu li ostati još koji dan u Melbourneu, obiæi bliske zanimljive gradove npr. Geelong, Bendigo, Ballarat , možda otiæi na onu nesretnu Grand Ocean Road, preploviti na Tasmaniju, gdje bih mogao biti 3-4 dana što je prekratko, tim više jer brod ne plovi u Hobart — Medo æe mi kasnije reæi da je Tasmanija više-manje slièna Novom Zelandu, i klimatski i krajolicima , ili jednostavno otiæi u Sydney, pa otamo napraviti izlet u Blue Mountains, ili možda èak i na Mt. Kosciuszko bila bi stvarno fora da se na ovom putu još uspijem popeti i na najviši vrh nekog kontinenta. Bit æe nezgodno ako mi se Hamish ne javi do Stare godine, jer æu onda morati improvizirati. Ali opet, nema nièega ranije od toga broda, tako da se mogu ravnati po 13. Iako, ništa nije sasvim sigurno s tim teretnim brodovima, katkada kasne u polasku… Medo dolazi oko 7, ja se spremam, iznosim stvari, onda Medo u maniri brižnog oca, unatoè mom protestiranju, još traži Jenny da mi pripremi sendviè za put…doista su se oboje pobrinuli da mi ova 4 dana u Adelaideu proteknu u maksimalnom tetošenju, i na tomu sam im stvarno od srca zahvalan. Takva je sudbina putnikâ, stalno sreæemo nove ljude i puštamo ih da odu iz našeg života, ne zato što bismo to htjeli, veæ zato što nas Put tjera dalje, jer je to ono što jesmo. Da smo toliko sentimentalni, ostali bismo u prvom mjestu u kojem nas ljudi ugoste, zbrinu i pozabave se nama. No ja sam sentimentalan i prema svojim škaricama za nokte, kako onda ne bih osjeæao melankoliju zbog napuštanja dragih ljudi? Nije to tuga, neæu cmizdriti do Melbournea, više osjeæaj da sam nekoliko dana, nakon duuugo vremena, bio mažen i pažen, èemu se teško tek tako otrgnuti. A i ja, kao dijete odraslo bez oca, mogu reæi da mi je uglavnom odgovarao taj njegov brižni, ali ne pretjerano nametljivi pristup. Autobus za Melbourne je poprilièno dugaèak ima 56 sjedala, s tim da još ima i WC u stražnjem desnom uglu, imao bi ih i više i dupkom je pun. Pored mene sjedi neki Francuz, otac obitelji koja obuhvaæa još i njegovu ženu i mislim troje djece dva sina i kæer. Prvo se ona žalila da ju bodem koljenima u leða, ali to je posljedica premalog razmaka. U meðuvremenu je tip iza mene, koji sjedi s nekom Azijatkinjom s kojom razgovara engleski, nekoga nazvao mobitelom, te na èistokrvnom srpskom, bez imalo naglaska, objasnio kako su upravo krenuli iz Adelaidea, kako æe biti u Melbourneu oko pola 7 ujutro… Imam sliène dileme kao ono s Mirom i Sanjom, ali…ovo je Australija. Tu dotièni teoretski može biti i ljotiæevac, a to baš nije vrsta ljudi s kakvima biste kao Hrvat voljeli imati posla. No onda se dogaða nekoliko stvari: Francuskinja želi spustiti sjedalo do kraja, ja se bunim jer pišem i u krilu držim tablet, ona mi veli da ja spustim svoje, ja se okreæem i pitam Azijatkinju mogu li, ona kaže da mogu, spuštam, pa Francuskinja svoje…i shvaæam da to neæe iæi, jer mi i dalje uklješæuje koljena. Tražim ju da ga pomakne naviše, ona to pristaje…i taman kad je to završilo, obraæa mi se reèeni Srbin, na srpskom. Kako je skužio — izgleda da mi je preko leða virio u to što pišem i prepoznao jezik. Ukratko, on je Petar, inaèe je iz Beograda, ali je sin diplomata, kaže da je živio po nekoliko zemalja u svijetu spomenuo je Libiju, ostalih se ne sjeæam , sada živi u Melbourneu, upravo je završio fakultet, pa je dobio posao u Maleziji, nešto s naftom kao i obièno , malo mu prièam o Maleziji i svom putu…ono što je nezgodno jest da su Francuzi htjeli spavati, a sada nas dvojica razgovaramo, a kako on još sjedi dijagonalno iza mene, ja sam okrenut prema njemu, što znaèi da praktièki govorim Francuzu u uhu. Hm, možda je on zapravo francuski Poljak ima ih dosta , pa je tako i razabrao da govorimo slavenskim jezikom. Obustavljamo razgovor, koji æemo nastaviti na prvom odmorištu, malo prije granice s Victoriom. Great Ocean Road je vrlo neprikladna za doæi onamo javnim prijevozom, zahtijeva puno presjedanja i vjerojatno bi vam uzela cijeli dan samo da vidite najpoznatiji dio to je tih reèenih 12 apostola. To sve ako se ide iz Melbournea, jer s te strane barem ima kakvog-takvog javnog transporta. S adelaidske strane nema nièega, bar nisam uspio pronaæi. Da stvar bude gora u zadnjih tjedan došlo je i do požarâ uz samo cestu, èime je jedan dio ceste zatvoren. Uz još malo nekih generalija razgovor zamire kada smo trebali u bus, gdje æemo zaspati. Ja sam još prièekao prelazak victorijske granice, da pomaknem satove ruèni i mobitelski pola sata unaprijed, na +10 u odnosu na Hrvatsku. Time sam miran što se tièe pomicanja vremena u Australiji, do kraja boravka ovdje æu biti u ovoj vremenskoj zoni, a onda još jedno pomicanje za Novi Zeland. A sada æu i ja zaspati… Država vina utorak , 29. Današnji je program zapoèeo Jennynim i mojim odlaskom do Medine kuæe, u sjeveroistoènom dijelu Adelaidea, odakle smo Medinim autom krenuli opet na sjeveroistok, prema dolini Barossa. Nazvana po mjestu Barrosa u Španjolskoj, gdje se odigrala bitka u kojoj su Britanci pobijedili Francuze u tzv. Poluotoènom ratu, dolina Barossa je glavna vinorodna regija Južne Australije. Ako vam je èudno zašto se dolina Barossa zove po Barrosi iako se kladim da to nije primijetio nitko osim nekog picajzla , rijeè je o grešci u prepisivanju. Prvo smo stali u Williamstownu, gdje su pokopani Jennyni predci. Veæ sam rekao da Jenny vodi porijeklo od nekih od prvih doseljenika u Južnu Australiju, što je ovdje jako prestižna stvar, pa tako ona, iako ima odreðenih dvojbi o meðusobnim odnosima ranih èlanova obitelji, ipak drži do toga. Koliko vidim po prezimenima, rijeè je o Škotima. Inaèe su dolinu Barossa uglavnom nastavali luteranski Prusi iz Šlezije, te Englezi iz Cornwalla. Najpoznatija sorta koja se uzgaja u Barossi je shiraz, èiji su se vinogradi po prvi puta ovdje sadili još 1847. Osim njega, uzgaja se i cabernet sauvignon, graševina, sivi i crni pinot, merlot, tempranillo… Zastali smo zakratko i u Jacob's Creeku, gdje se nalazi svojevrsni muzej vinarstva u dolini Barossa, kušaonica vina, restoran, a odmah pored su i vinogradi, uredno obilježeni za svaku sortu. Veæina natpisa je dvojezièna, na engleskom i kineskom, nisam Kineze doživljavao kao osobite vinopije, ali bilo je nekoliko turistièkih buseva s njihovim turistima. Nismo se zadržavali na kušanju vina Medo vozi, pa ne može, Jenny valjda nije htjela, a meni je bilo blesavo samom , nastavili smo potom do obližnjeg vidikovca ponad parka ukrašenog skulpturama s prethodnih kiparskih festivala u Barossi Južnu Australiju, osim Državom vina, zovu i Državom festivalâ , a potom se opet uputili na piknik, ovoga puta u mjestu Angaston. Ono što sam primijetio u prethodna dva dana jest da, iako to sve izgleda praktièki na puškomet od Adelaidea, bez poteškoæa se skupi stotinjak kilometara udaljenosti. A to je tek sitan dio jugoistoènog kuta ove države. Južna Australija ima površinu od 1 044 514 km2, te je èetvrta najveæa teritorijalna jedinica Australije iza Zapadne Australije, Queenslanda i Sjevernog teritorija. Ima oko 1 685 000 stanovnika, što daje impresivnu gustoæu stanovništva od 1,67 ljudi po km2, slièno Mongoliji. Od toga èak oko 1 300 000 živi u Adelaideu ili njegovoj okolici. Južna je Australija specifièna po tome što nije osnovana kao kažnjenièka kolonija, veæ kao naseobina slobodnih ljudi, a njezino je postojanje proglašeno 28. Dan proglašenja, te je i opet neradni dan — ti Australci samo zabušavaju, ili zabushavaju, s obzirom na to gdje žive. Iako je dio kontinenta koji je danas Južna Australija službeno pripadao Novom Južnom Walesu još od kraja 18. U skladu s idealom slobodnih graðana koji æe dobrovoljno graditi koloniju, isprva se smatralo da neæe biti potrebe ni za policijom, no to je ubrzo promijenjeno, nakon što je u koloniju ušlo nekoliko odbjeglih robijaša iz Novog Južnog Walesa. Prvi kolonisti, njih 636, doplovili su u srpnju 1836. Južna Australija trebala je utjeloviti ono najbolje u britanskom društvu, graðanske i vjerske slobode i punu zaposlenost, a zanimljivo je da je 1861. Južna Australija prva u svijetu dala ženama ogranièeno pravo glasa na lokalnim izborima , a 1895. Ujedno je bila i prva koja je dopustila ženama da budu birane. Južna je Australija prva u Britanskom Carstvu legalizirala sindikate. No uza sve te pozitivne karakteristike, postoji i jedna negativna. Idejni zaèetnik Južne Australije, Edward Gibbon Wakefield, promatrajuæi istoène kolonije u kojima je dijeljenje zemljišta omoguæilo da svatko postane vlasnik zemlje, ali onda nije bilo nikoga tko bi na toj zemlji radio, odluèio je osigurati dotok radne snage tako da se zemljište u Južnoj Australiji prodaje, postajuæi tako pristupaènim samo malobrojnima, dok bi oni koji ga ne mogu kupiti bili prisiljeni raditi za druge, s nadom da eventualno sakupe dovoljno sredstava kako bi si kasnije mogli sami kupiti svoje zemljište. Utjelovljenje onog najboljeg u britanskom društvu. Wakefield je zbog takvih stavova kasnije bio prozvan od Marxa u Kapitalu. Tijekom 1850-ih u Južnu se Australiju doselilo dosta luteranskih Nijemaca iz Šlezije, nastanivši se u veæ spomenutim krajevima sjeveroistoèno i istoèno od Adelaidea. Južna je Australija postala sastavnim dijelom Australskog Saveza, a 1910. Južna Australija obuhvaæa neke od najsuših predjela australskog kontinenta. Središnji dio zauzimaju pustinje i nekoliko slanih jezera izmeðu ostalog i Eyre, najveæe australsko jezero i najniža depresija australskog kontinenta — i to je smiješno, svega -16 metara , a jedino je istok i jugoistok države — podruèje oko Adelaidea i rijeke Murray — pogodan za lagodan život. Naravno, poštivanje prava Aboridžina na zemlju najviše se provodilo u krajevima izvan toga dijela države. S izuzetcima poput Coober Pedyja ili rudnika Olympic Dam na sjeveru države, koji posjeduje najveæe rezerve urana na svijetu, èetvrte najveæe rezerve bakra i pete najveæe rezerve zlata. Južna Australija inaèe granièi sa svim ostalim kontinentalnim teritorijalnim jedinicama Australije, izuzev Teritorija glavnog grada, a svojedobno je pod svojom upravom držala i Sjeverni teritorij. E TO je tek bila rijetka naseljenost… Nakon piknika, provezli smo se još malo pitomim krajolicima ovoga dijela Južne Australije, koji izgledaju prilièno nestvarno kada ih u glavi usporedim s onom pustoši oko Coober Pedyja i pogotovo Pimbom, ali uzevši u obzir da se Coober Pedy odavde nalazi na udaljenosti otprilike kao Skopje od Zagreba, to i nije toliko èudno. U Adelaide se vraæamo preko autoceste koja na drugu stranu vodi do Sydneya. Došli smo relativno rano, ali Medo naravno ima plan za popodne, bit æe to rana veèera kao plod tipiène australske aktivnosti — roštiljanja. Da, može zvuèati smiješno, ali barbie je jedan od važnih elemenata australskog društvenog života, štoviše, identiteta. Pijani robijaši koji roštiljaju klokane u umaku od Vegemitea pod Uluruom pjevajuæi Waltzin' Matilda — to bi bila slika koja sumira australski stereotip. No na ovaj roštilj idu æevapèiæi i krmenadli. Lepinje nažalost nemamo, luk je u salati, a umjesto kajmaka improviziramo s nekakvim gustim vrhnjem. Jenny si naravno meæe barbecue sauce, još jedno tipièno australsko jelo, slièno mješavini keèapa i Worcester umaka, s aromom dima stvarno, to postoji — ne znam kako se proizvede aroma dima, i kojeg dima; sumnjam da dim iz rafinerije i pušnice imaju istu aromu. Na veèeri æe nam se pridružiti i Medin mlaði sin sa svojom djevojkom, Kineskinjom ali koja živi ovdje, iako mislim da još nije dobila pravo na stalni boravak. Zbog nje i Jenny razgovor se uglavnom odvijao na engleskome, iako je u nekoliko navrata Vanja sin pokazao da prilièno teèno govori hrvatski, malo mu se doduše èuje naglasak. Nisam uspio najbolje razabrati, ali èini mi se i da je sa svojom djevojkom razmijenio nekoliko rijeèi na kineskom, što pretpostavljam da je i normalno, ako imate djevojku stranoga materinjeg jezika bivajuæi s njom pokupit æete barem pokoju rijeè. Zapravo prilièno dobra komunikacijska situacija. Ako budu imali djece, i oboje budu s njima govorili oba svoja materinja jezika i engleski — ta æe djeca od malena biti poligloti i ako dobro nauèe te jezike, mogli bi kotirati visoko na tržištu rada. Buduæi da se Jenny nije osjeæala najbolje, mi smo se negdje oko 8 naveèer vratili do nje, gdje sam ja ostatak veèeri sreðivao neke svoje obaveze na internetu. Sutra je konaèno prvi pošteni radni dan otkako sam u Adelaideu, pa moram otiæi pogledati može li se popraviti mobitel, kao i još par stvari. Za kraj ovoga dana ne pretjerano bogatog dogaðajima vrijednim pisanja spomenut æu još jedan kulturološki kuriozitet s kojim se susreæem na ovom putovanju. Naime, kada putujete kroz ovoliko mnogo razlièitih zemalja, morate biti spremni i na razlièitost utiènica u pojedinim zemljama i opskrbiti se adapterom. Službeno u svijetu postoji 15 tipova utiènica, pri èemu je tip C — klasièan europski neuzemljeni s dvije rupe — najèešæi i najkompatibilniji s veæinom ostalih tipova. No ne možete se svugdje izvuæi s njime. Malezija i Singapur, kao i Velika Britanija, imaju trokutasti sustav s plosnatim utikaèima dakle, rupe su postavljene u obliku trokuta okrenutoga vrhom uvis, a u svaku rupu ide po jedan plosnati utikaè — pri èemu ovdje pod utikaèem mislim na ono što se na engleskome zove pin, a ne plug. Miro mi je u Kuala Lumpuru dao plastiènu ploèicu, kakva se može nabaviti u raznim prodavaonicama elektriène opreme, a koja služi za prebrikavanje uzemljenja, tako da sa stražnje strane ima britanske utikaèe, a s prednje dva otvora u koja stane C utikaè. Time sam dobio toliko žuðenu moguænost paralelnog punjenja, jer mi se èesto i mobitel i tablet znaju isprazniti u podjednako vrijeme, a buduæi da imam samo jedan adapter, nisam mogao paralelno koristiti dvije utiènice. U Indoneziji nije bilo problema, oni koriste europski sustav. No Australija je prièa za sebe. Donekle mi pomaže power bank koji mi je dao Vedran, ali power bank je zeznut utoliko što nakon što vam pomogne i sâm postaje teret, jer postaje treæe trošilo koje se mora puniti, a kako preostala dva imaju prednost, zna proæi i po nekoliko dana dok nemam dovoljno vremena u kontinuitetu da mogu napuniti sva tri. No ovo sve dosada su više bile napomene da se pripremite na takve stvari ako nekamo putujete — naravno, možete uvijek kupiti adaptere i u toj zemlji, ili ih unajmiti u ho s telu, ali investicija u adapter je dugoroèno isplativija, pogotovo ako èesto putujete u izvaneuropske zemlje. Moj adapter ima utikaèe za amerièke, talijanske, švicarske, britanske i australske utiènice, jedini je problem što je dosta masivan, i tu se javlja glavna poteškoæa. Naime, u Australiji svaka utiènica ima na sebi maleni prekidaè kojim se èitava utiènica iskljuèuje kada se ne koristi. To mora tako biti po zakonu, kako bi se izbjegli kratki spojevi, ili djeca koja guraju prste ili neki metalni predmet u utiènicu to je dosta otežano i plosnatim otvorima. Meðutim, kada imate mrcinu od adaptera poput mojega, zna se dogoditi, pogotovo ako je taj prekidaè malo razlohan, da ga adapter pomakne i drži u položaju da je utiènica zapravo iskljuèena. Razgovarao sam s Medom o svrhovitosti toga, on se prilagodio tomu naravno, nema druge , ali i zagovara takav sistem, meni to lièi na one sigurnosne mjere koje zapravo postaju veæa gnjavaža nego što su korisne, buduæi da æe se one stvari koje vas iritiraju dogaðati daleko èešæe od nevolja od kojih vas èuvaju. Stvarno, kad ste zadnji put izazvali kratki spoj? Pogotovo je danas to relativno bezbolno, kada su osiguraèi automatski, jedini je problem kada vam se zbog toga iskljuèi raèunalo i ode vam sav nesnimljeni posao. Ili se prilagodite i naðite elegantniji adapter ako putujete u Australiju. Vjerojatno i tu imaju onih ploèica sliènih onoj Mirovoj. I mislim da æu sad završiti, ovaj današnji zapis je pomalo zbrda-zdola. Druženje s australskom faunom ponedjeljak , 28. Jenny mi je za doruèak priredila uobièajenu zapadnjaèku kombinaciju, koja ukljuèuje müesli, kavu, sok od ananasa, slatko vrhnje, med, pekmez, putar, tost…i Vegemite. Vegemite je kvintesencijalno australsko iskustvo za doruèak, iako nešto vrlo slièno, nazvano Marmite, postoji i u Velikoj Britaniji. Rijeè je o namazu na bazi kvasca, tamne boje, lièi na melasu. Okus je kiselkast do vrlo slan. Definitivno je steèeni ukus, no dobar je izvor vitamina B skupine. Nije nešto što bih mogao jesti svaki dan, lošije je od duriana, ali kad si Australiji, radi kao Australci. He just smiled and gave me a Vegemite sandwich… Danas idemo u podruèje Mount Loftyja, istoèno od grada. Medo i Jenny mi se neæe pridružiti u obilasku, buduæi da Medo kaže kako svake godine barem jednom ili dvaput ode u reèeni vrt, jer on inaèe radi na meðunarodnoj studentskoj razmjeni ovdje u Adelaideu, pa jedan od programa za ovdašnje studente ukljuèuje i posjet tom vrtu. Najviše pažnje privlaèe koale, a taman sam došao u vrijeme programa maženja. Koale inaèe, premda izgledaju prilièno benigno, zapravo znaju biti dosta agresivne, naroèito ako su iznenaðene na vlastitom teritoriju. Ženke koje se tjeraju takoðer su prilièno agresivne prema mužjacima, koji inaèe imaju problema sa shvaæanjem što im je raditi. Inaèe su koale po prehrambenim navikama sliène pandama — jedu gotovo iskljuèivo eukaliptusovo lišæe, koje je vrlo siromašno energetskim tvarima, èak i otrovno za ostale životinje iz tog razloga koale imaju jako dugo slijepo crijevo — do 2 metra — u kojem lišæe fermentira i oslobaða se toksina , te stoga spavaju do 20 sati dnevno. Iz tog razloga izbjegavaju agresivno ponašanje gdjegod mogu. Koale osim toga imaju i vrlo mali omjer mozga i lubanje, tj. No uslijed toga nisu osobito inteligentne — recimo, ako koalu postavite pred gomilu eukaliptusova lišæa koje je veæ obrano i èeka da ga pojede, ona to neæe skužiti. Koale su inaèe jedine životinje, uz ljude i èovjekolike majmune, koje imaju papilarne dermatoglife to su oblici zbog kojih vam se uzimaju otisci prstiju. U Cleland Wildlife Parku možete se dakle fotografirati s koalom, ali kasnije æu doznati zanimljiv podatak da, ako se više ljudi fotografira s istom koalom, to dotiènu iscrpi i ona jednostavno zaspi, pa ju moraju zamijeniti. Prije koala prošao sam uz ograðeni prostor s tasmanskim vragovima oni su meðu rijetkim životinjama koje su u ograðenom prostoru, buduæi da su agresivni i mesojedi, a imaju najjaèu silu ugriza od bilo kojeg sisavca. Iako ne izgleda osobito opasno slièan je tvoru, a tako i smrdi , tasmanski je vrag nakon izumræa psoglavog vuèka postao najveæi tobolèarski mesojed u Australiji samo je dingo veæi. Tasmanski se vragovi u zadnje vrijeme suoèavaju s opasnom vrstom tumora na licu koji im s vremenom izjede veæi dio lica, te jadna životinja više nije sposobna jesti. Ta se bolest poprilièno proširila u divljini, te je izgleda jedina šansa uzgoj zdravih jedinki u utoèištima i njihovo puštanje u divljinu. Problem s tasmanskim vragovima je da oni žive jedino na Tasmaniji na australskom ih je kopnu istrijebio dingo , koja je otok malo veæi od Hrvatske, a bolest se postupno širi s istoka otoka na zapad. Kako vragovi drže pod kontrolom populaciju lisica, koje su unesena vrsta, uz opadanje broja vragova lisice bi mogle ozbiljno oštetiti drugu faunu Tasmanije. Dingo, australski divlji pas, takoðer je ikonièna figura. Nije sasvim jasno kako je i kada dingo stigao u Australiju, no izgleda da je to bilo mnogo kasnije nego Aboridžini. Kao vršni predator, vrlo se brzo proširio unutrašnjošæu Australije i postao odgovoran za istrebljenje nekoliko drugih vrsta veæ sam spomenuo tasmanske vragove, tko zna koliko ih je još bilo za koje ni ne znamo , a zbog svoje je velike inteligencije bio vrlo težak za pripitomljavanje. Aboridžini su ga uglavnom koristili kao društvo u lovu ili za grijanje u hladnim noæima, i to iskljuèivo ako bi ih uzeli kao štence. Danas je èistokrvnih dinga vrlo malo, miješali su se tokom godina s odbjeglim pastirskim psima, te postoje napori kinologâ o oèuvanju èistoæe vrste što je prilièno èudno, s obzirom da je dingo zapravo vjerojatno i nastao kao podivljala vrsta domaæeg psa na podruèju jugoistoène Azije. Inaèe, kako bi se saèuvalo ovce na farmama jugoistoène Australije, podignuta je oko 5000 km duga ograda protiv dingâ, koja je naravno, kao i veæina takvih mjera, napravila nove probleme, buduæi da su se tada razmnožile štetoèine koje je dingo držao pod kontrolom, npr. Od ostalih životinja u parku, pticama se nisam bavio previše — ima nešto papiga, moèvarnih i šumskih ptica, ali u to se baš ne razumijem, obratio sam pažnju na emue koje zbog velièine ne možete ignorirati, ali nekako sam se najviše susretao s klokanima i njima sliènim životinjama. Klokani su osobiti po tome što se kreæu peteronoške, tj. U tom sluèaju prvo prednje, kraæe noge stave naprijed, istovremeno pomaknuvši rep meðu stražnje noge, a potom, upiruæi se o to troje, pomaknu stražnje noge naprijed. Izgleda nezgrapno i neprirodno, kao kada èovjek hoda sa skijama na nogama. Veæ sam opisao kako su im stražnje noge zapravo poput opruga, te se prilikom brzih skokova veæe vrste crveni i zapadni sivi klokan mogu odraziti i do 9 metara udalj. Klokani su inaèe zauzeli biološku nišu parnoprstaša, te imaju višedijelni želudac, mogu preživati i sl. Klokani su poznati i po tzv. Ideja je da uvijek ima rezervu u sluèaju da se mladuncu nešto dogodi. Inaèe mladunci se raðaju nakon 3-6 tjedana trudnoæe, goli su i nemoæni izgledaju kao nešto izmeðu puža golaæa i Golluma , te se potom penju u tobolac, gdje ostaju prièvršæeni na majèinu dojku iduæa 2-3 mjeseca. U dobi od 6 mjeseci su spremni prvi put napustiti tobolac, a u dobi od 8 mjeseci više ne stanu u njega, iako sišu još oko 4 mjeseca zato ženka ima dvije dojke — drugu veæ zauzme novookoæeni mladunac. Taj mehanizam, uz odreðene varijacije u trajanju pojedinih faza, postoji kod svih tobolèara, buduæi da tobolèari nemaju maternicu, a tobolac je kao maternica s dojkama. No tobolèari nisu najprimitivniji sisavci. Od njih su primitivniji jednootvori, koji slièno pticama i gmazovima imaju samo jedan otvor koji je jednak neèisnici kloaki , tj. Dok tobolèara osim u Australiji, Tasmaniji i Novoj Gvineji ima i u Južnoj i Srednjoj Americi, jednootvori su karakteristièni za Australiju, Tasmaniju i Novu Gvineju. Postoji pet vrsta: èudnovati kljunaš kojega nažalost ovdje nemaju, buduæi da on zahtijeva život pored tekuæice, a ovaj je park smješten navrh brda , te èetiri vrste kljunatog ješka ehidne , životinje koja izgleda kao križanac dikobraza i mravojeda. Kao i ježevi, tako se i kljunati ješci mogu zarolati u bodljikavu kuglu, a to znaèi dvije anatomske osobitosti: ogroman mišiæ koji im prekriva veæinu površine tijela, te iznimno kratku kralježnicu koja dopire tek do prsnog koša. I napokon pri kraju obilaska dolazim i do vombatâ, meni osobito najsimpatiènijih tobolèara, inaèe taksonomski bliskih roðaka koala. Vombati zapravo izgledaju kao debele svinje s elementima jazavaca, ali simpatièno bucmastih lica. Naèelno su noæne životinje, tako da preko dana spavaju, ali jedan mi je ipak uèinio uslugu i bio budan. Vombati žive u podzemnim jamama, a takoðer su pomalo nervozna karaktera, tj. Zanimljivi su po tome što im je tobolac okrenut unazad kako kopanjem — jer žive u podzemnim jazbinama — ne bi ubacivali zemlju u njega , te po tome što im je izmet kvadratiènog oblika podsjeæa malo na Weetabix, buduæi da su vombati biljojedi. Medo mi je rekao da bi mi 2 sata vremena trebalo biti dovoljno, pa me taman zove dok ja kreæem prema izlazu, kako bi me obavijestio da æe oni kasniti kojih 15-ak minuta. Taman da ja još pogledam dio nazvan Ocean to Outback, gdje ima ponešto riba, ali ponajviše ipak gmazova, izmeðu ostalih i kopneni taipan, najotrovnija zmija na svijetu. Kolièina otrova izbaèena prilikom jednog ugriza oko 44 mg dovoljna je da usmrti 100 odraslih ljudi. Kopneni taipan je inaèe zmija specijalizirana za napad na toplokrvne sisavce i vrlo je precizna prilikom napada. Dvije sreæe u nesreæi su da je prilièno povuèena i ne napada osim prilikom izravne ugroženosti ili gladi — ali tada ne napada èovjeka , te da živi u podruèjima gdje ljudi gotovo da i nema u pustinjama oko tromeðe Južne Australije, Queenslanda i Novog Južnog Walesa. Konaèno izlazim iz vrta, pojavljuju se Medo i Jenny, te potom nastavljamo do nedalekog vrha Mount Loftyja, gdje se nalazi vidikovac odakle se pruža pogled na cijeli Adelaide i zaljev Svetog Vincenta. Na drugu stranu puca pogled na mnogo zeleniji krajolik, gdje su brojni voænjaci i vinogradi. Uputit æemo se na tu stranu, ali æu prije svjedoèiti zanimljivom sluèaju meðuljudske solidarnosti, za koji Medo kaže da je ovdje èesta praksa — ako netko odlazi s vrha prije nego što mu istekne plaæeni parking koji je mislim sat vremena uobièajeno je da parkirnu kartu koja još nije istekla proslijedi nekom od pridošlica. Krajolik kojim nastavljamo vodi kroz voænjake trešanja inaèe postoji moguænost da si sami naberete odreðenu kolièinu, naravno za protuvrijednost — to je ono što se u Sloveniji, doduše obièno u vinogradima, naziva lastna trgatev , a èitav krajolik ima neki štih ruralne Francuske ili Italije. Posve nevezano uz one pustinje na sjeveru i zapadu države. Zastajemo u Lobethalu, mjestu u kojem æemo ruèati i to svojevrsni piknik. Ako vam ime zvuèi njemaèki, u pravu ste, Lobethal su osnovali doseljenici iz Pruske, toènije iz Šlezije. Ima tih šleskih luteranskih mjesta dosta u ovim krajevima. Nekad je bio središte industrije vune, a danas je najpoznatiji po božiænim lampicama kojima je okiæena veæina kuæa tijekom božiæne sezone ali mi smo došli usred dana i propustili spektakl. U nastavku krajolik postaje sve suši i sve žuæi. Voænjake zamjenjuju polja žita. Vozimo se preko brežuljaka niz èije se obronke spuštaju pokošena polja, na nekima su još bale tzv. Iako je rijeè o iznimno sitnom dijelu Južne Australije, mogu shvatiti kako je ovo postala žitnica Australije, kao i zašto je ova država dobila nadimak Wine state. Inaèe, bogatstvo Južne Australije èine 3 W: wheat pšenica , wine vino i wool vuna. OK, i opali i još ponešto rudaèe, vojna industrija, ali neæemo sitnièariti. Brežuljci se pomalo spuštaju prema rijeci Murray, najduljoj australskoj rijeci i svojevrsnoj žili kucavici jugoistoène Australije. Do nje dolazimo u mjestu Mannum. Murray ovako vizualno izgleda kao Tisa ili tako neka europska rijeka srednje velièine, ali na ovom kontinentu, gdje je voda toliko rijedak resurs, i ovo je dobro. Murray je osim toga i podosta naèet navodnjavanjima okolnih poljoprivrednih površina, toliko da je prijetilo da rijeka jednostavno prestane teæi do mora morali su instalirati posebne pumpe na ušæu koje uklanjaju nanose, kako ne bi došlo do zakrèenja ušæa. Rijeka naravno nije plovna, tj. Veæim dijelom svoga toka Murray èini granicu izmeðu Victorie i Novog Južnog Walesa, iako je stvar tako ureðena da granica zapravo teèe južnom obalom, tako da se rijeka uopæe ne nalazi u Victoriji iako oplakuje njene obale. Najvažnija desna pritoka Murraya je Darling, koja se u Murray ulijeva kod Wentwortha. Rijeèni sustav Murray-Darling pokriva oko sedmine australskog kopna, iako je to s obzirom na ukupni broj tekuæica na ovom kontinentu daleko veæi udio. Opæenito, Australija je u nekim stvarima kao kontinent smiješno zakinuta. Dakle, najveæa rijeka izgleda kao sasvim prosjeèna europska rijeka ako ju usporedim s Indom, Huangheom i Jangceom, Mekongom, pa èak i Èao Phrajom, to je smijurija. Na najviši vrh Australije, 2 228 metara visoki Mt. Kosciuszko, može se popeti osoba koja ima kondicije za uspon na Sljeme. Za vrijeme ruèka pala mi je na pamet èudna pomisao — pa Australija, izuzev ponešto bobica iz unutrašnjosti, koje su skupljali Aboridžini, uopæe nema endemièno voæe i povræe! Ovaj kontinent ne samo da je Down under, on je i Upside down, rekao bih. Ništa nije kako bi trebalo biti. A i veæ mi ide krv u glavu od tolikog stajanja naopako, moram izdržati još skoro dva mjeseca… Potom sjedamo u auto i vraæamo se prema Adelaideu. Ja imam inaèe vlastiti veèernji program, buduæi da se u ovo isto vrijeme u Adelaideu zatekla i Julia, cura koju poznajem s faksa, a kojoj majka sa sadašnjim mužem živi u Adelaideu. Julia se protekloga proljeæa udala, te je ovdje na svojevrsnom medenom mjesecu, prije nego što se u ožujku zajedno s mužem ne otputi u SAD, gdje je on dobio posao. Oni su smješteni u Semaphoreu da, postoji kvart koji se tako zove , udaljeni gotovo pola sata autom od Jennyne kuæe, ali smo se dogovorili da æe me pokupiti oko 8, odvesti do sebe i kasnije naveèer vratiti u grad neošteæenog. I doista, uz tek pokoju minutu zakašnjenja, stižu Julia i njen oèuh, tip koji izgleda kao tipièni Australac srednjih godina, orlovski nos, sijeda kosa, zajebantski stav — ali on je australski Hrvat, koji vodi porijeklo s Murtera. Iako razumije hrvatski, ne govori ga, ili ga ne želi govoriti, ili barem ne govori standardni hrvatski, odrastao je uz murterski govor svojih roditelja. Zanimljivo je da je on tamo negdje krajem devedesetih radio dokumentarac o Hrvatima u Coober Pedyju, mislim da se zvao Pustinjski Hrvati. Po dolasku u Semaphore upoznajem i Julijinu mamu i Julijina muža, Slovenca Gregora. Ideja je da prvo svi zajedno odemo nekamo na veèeru, a potom mi mladi još odemo na piæe, jedan od prijedloga je obližnji Semaphore Workers Club, klub ureðen u komunistièkom stilu, sa slikom Lenjina s aboridžinskim crtama lica ako ništa drugo, to bi se isplatilo vidjeti. Prvo mjesto kamo smo se otputili na veèeru ubrzo se zatvara a nije još ni 9 , pa nas ne žele primiti. Odlazimo stoga u jednu pizzeriju, gdje smo na kraju ostali do negdje oko 11 sati, uz uobièajeni kolaž razgovora kakav vode ljudi u ovakvim situacijama kada sretnete nekog poznatog na drugom kraju svijeta na kojem ste se zatekli nakon što ste do onamo klipsali preko èitave zemaljske kugle, ta je druga osoba u braku veæ 7,5 mjeseci, a vjenèala se u doba dok ste vi bili u Teheranu…ma sigurno se svakomu od vas dogodila takva situacija. No kad smo završili s veèerom, nekako nam se više nije dalo iæi u reèeni Workers Club, iz nekoliko razloga. Prvi je taj što se ulaznica plaæa 10 dolara, koji doduše idu bendu koji svira, a ne za profit vlasnicima, ali svejedno, u tih 10 dolara nije ukljuèeno ništa. Za barem jednu pivu treba još otprilike toliko. A tu u igru ulazi drugi faktor — u Australiji više-manje svi se barovi i klubovi zatvaraju oko ponoæi ili pola 1. Možda je situacija donekle drugaèija u Melbourneu ili Sydneyu, ali Adelaide je u tom pogledu mrtviji i od Zagreba. Stoga, platiti 20-ak dolara da bismo bili unutra 15 minuta ne zvuèi baš privlaèno. Julia, Gregor i ja otišli smo radije na cugu u jedan bar nekoliko desetaka metara od pizzerije, popili jednu rundu, a onda se šank zatvorio. Nakon još kojih 20-ak minuta pristojno su nam priopæili da gubimo. Meni to naèelno nije smetalo, ujutro sam se trebao ustati relativno rano, tako da mi je dobro došlo skraæenje veèeri, umjesto da se oblijem, u 2 ujutro zatražim od Julijinog oèuha da me prebaci natrag, zarigam mu auto, potom još razbijem staklena vrata na Jennynu stražnjem ulazu i skotrljam se niz stepenice u podrum. Što bih inaèe jamaèno sve napravio. I onda neš pil… Ovako su me lijepo Julia, njezin oèuh i njegov zet zeèuh? I da, s obzirom da u utorak imam vremena iæi na izložbu, to ujedno objašnjava i da sam se ipak odluèio za noæni bus za Melbourne. Ujedno sam podigao novih 500 dolara, ponovno mi bankomat nije htio dati više od te cifre. Uz malo sreæe, izdržat æe iduæih tjedan dana… I sad sam pogledao naslov teksta i potom završni dio mog današnjeg programa i shvatio što sam napravio. Ajde lajde nedjelja , 27. Brže-bolje sam potrpao stvari u mali ruksak, iskobeljao se iz autobusa, preuzeo veliki ruksak i krenuo prema izlazu. Došli smo ranije, moj bi me adelaideski domaæin trebao valjda doèekati, nije bilo govora o tome, dogovarali smo samo gdje æu spavati, ali nekako se podrazumijeva da me neæe pustiti da sâm tumaram ulicama. I doista, nisam ni dospio izaæi iz zgrade kolodvora, kada se pojavljuje. Medo, pravim imenom Ljubomir, i ja znamo se s foruma Željeznice. On je roðeni Zagrepèanin koji veæ 15-ak godina živi u Adelaideu, a prije toga je još desetak godina živio u Aucklandu, tako da æe mi dati i pokoji vrijedan savjet u vezi Novog Zelanda, iako se on isto vjerojatno dosta promijenio zadnjih godina rekao je da se Auckland promijenio i za vrijeme njegovog boravka, da je to bio prilièno uspavani grad u kojem gotovo da nije bilo noænog života, da bi nakon novozelandskog osvajanja America's Cupa odjednom sve živnulo — moram priznati da ni meni nije sasvim jasna korelacija — sveèanosti povodom sportskog uspjeha toliko su se svidjele ljudima da su zakljuèili da bi to mogli èešæe ponoviti? Sjedamo u njegov auto te sablasno pustim ulicama Adelaidea presijecamo kroz centar. Rano je štefanjsko ljetno jutro i na ulicama je tek pokoji prolaznik. Stoga se mogu diviti kolonijalnoj arhitekturi ovoga grada i njegovim širokim avenijama. Urbanizam posve neusporediv s bilo èime što sam dosada susretao na putu, uz možda neke daleke sliènosti sa Singapurom. Odlazimo sjeverno od užeg centra grada, koji je sagraðen planski i uokviren èetirma ulicama koje se nazivaju Terrace, èemu prethodi odgovarajuæa strana svijeta. Medo me umjesto kod sebe odluèio smjestiti kod svoje prijateljice Jenny, èija je kuæa bliže centru, a ima i podrum, ugodno svjež u ovim vruæim ljetnim danima iako me jutros pošteno propuhalo, onaj vjetar iz Pimbe se zatekao i ovdje. Za razliku od Mede, Jenny je èistokrvna Australka doseljenièka, ne aboridžinska , s pedigreom koji vodi porijeklo još do prvih useljenika u Južnu Australiju. Sjest æemo isprva na doruèak, malo prodivaniti, a onda æu ja dobiti slobodno da se odmorim, Medo æe otiæi obaviti nešto u gradu, dogovorili smo se da nas dvojica nakon ruèka odemo u šetnju centrom grada, èisto da se snaðem. Jenny nam se danas neæe pridružiti. Jenny je nauèila spravljati neka balkanska jela, pa me Medo prije dolaska pitao imam li nekih posebnih želja, tj. Napomenuo sam da sam otvoren za sve, dometnuvši kako pretpostavljam da bi bilo prezahtjevno zatražiti orehnjaèu, koja me u božiæno doba podsjeti na baku koja je to uvijek radila. Ili joj se jednostavno nije dalo to raditi. No nažalost je kuhaèa za klofanje imala plosnatu dršku koja bi mi se pri svakom od tih èvrstih zamaha zasijecala u ruku. Kolaèi su doduše bili fini, jedino što smo orehnjaèu imali vrlo èesto, pa mi je tako poèela malo iæi na živce. No poslije bakine smrti orehnjaèu sam jeo vrlo rijetko, a kako ju je baka radila u božiæno i uskrsno doba, tako mi je i sada pala na pamet kao domaæi božiæni kolaè. Jenny je èak onda i uspjela nešto skemijati, jedino što nije imala dosta oraha, pa je bila malo manje soèna od uobièajene, ali napravila je i makovnjaèu, nek' se naðe. Oèito etnièko porijeklo nije prepreka izradi domaæih kolaèa. Nakon ruèka Medo i ja kreæemo u šetnju Adelaideom. Grad je u meðuvremenu oživio, buduæi da je poèela sezona rasprodaja, a èim se tako nešto dogaða odmah svi nahrupe. No unatoè tomu moguæe je vidjeti sasvim dovoljno središnjeg dijela grada bez probijanja kroz nesnosnu gužvu izuzev na Rundle Mallu, središnjoj pješaèkoj ulici, tamo je krkljanac. Adelaide ima oko 1 300 000 stanovnika i najveæi je grad Južne Australije, te peti najveæi u Australiji. Sagraðen je s pravilnim pravokutnim rasterom ulica okruženih parkovima, a dobio je ime po Adelaide od Saxe-Meiningena, ženi kralja Williama IV. Zbog njegovanja vjerskih i graðanskih sloboda, Adelaide je sredinom 19. Danas je poznat po svojim brojnim festivalima, hrani i vinu Južna Australija, unatoè tome što joj veliki postotak površine otpada na pustinje, poznata je po vinogorjima , a redovito završava na listama najugodnijih svjetskih gradova za život. Èitavom zapadnom stranom grada, koja gleda na zaljev Sv. Vincenta, pružaju se brojne plaže, od Semaphore Beacha do Glenelga. Ujedno je Adelaide i omiljeno odredište za velik broj stranih studenata, koji uvelike doprinose gradskoj ekonomiji Medo mi je spomenuo da je netko izraèunao da bi odlaskom studenata mislim èak 30 000 ljudi ostalo bez posla, da ne govorim o gubitcima na tržištu nekretnina. Unatoè tomu, Adelaide djeluje pomalo provincijalno i uspavano u usporedbi s Melbourneom i Sydneyem, pa èak i Brisbaneom i Perthom. Lingvistièki je zanimljivo da je podruèje grada svojedobno bilo nastanjeno Aboridžinima iz naroda Kaurna, èiji su jezik i kultura bili uništeni nekoliko godina nakon doseljavanja Europljana iako je zadnji govornik umro tek 1931. No kako je radom misionarâ zabilježeno dovoljno podataka i o jeziku i kulturi, te je postojao èak i opsežan rjeènik, krajem 1980-ih je zapoèeo postupak oživljavanja jezika i kulturne baštine , njegovo poduèavanje u aboridžinskim školama na ovdašnjem podruèju, te danas kaurnski ima dosta kompetentnih govornika kao drugoga jezika, a nekih i kao prvoga slièna situacija kao i s kornièkim u Engleskoj — entuzijasti u uèenju jezika se vjenèaju i dobiju dijete koje potom odgajaju iskljuèivo na tom jeziku koji mu postane materinji. Smješten izmeðu zaljeva Svetog Vincenta i gorja Mount Lofty, Adelaide se proteže oko 20 km u širinu i èak 90 km u dužinu. No, s izuzetkom neboderâ u centru, to je poprilièno nizak grad. Medo mi je prièao kako je tamo negdje osamdesetih bio jak trend rušenja starih zgrada u centru i njihove zamjene poslovnim neboderima, ali da je u meðuvremenu donesen zakon da èak i ako se ruši stara zgrada, potrebno je zadržati fasadu, buduæi da se radi o nekoj vrsti zaštiæenog urbanog krajolika. Inaèe, u zemlji u kojoj su potresi izuzetno rijetki, podruèje oko Adelaidea je jedno od seizmièki najaktivnijih — 1954. Što se stanovništva tièe, u Adelaideu ne postoji brojna zajednica ljudi s podruèja bivše Jugoslavije, iako postoje èak tri hrvatska i tri srpska kluba. Po jedan sa svake strane je ultimativno desnièarski slike Paveliæa, Francetiæa i Bobana, tj. Mnogo su veæe imigrantske zajednice Talijana i Grka, ima podosta Vijetnamaca, naravno da su Indijci i Kinezi svugdje prisutni, a u zadnje vrijeme je dosta velik priljev ljudi iz Afganistana i Irana. Medo kaže da mu najviše taj nedostatak Jugoviæâ smeta u otežanom pristupu balkanskim kulinarskim specijalitetima, poput bureka. Kaže da ima neki Srbin koji drži buregdžinicu, ali da je taj burek poprilièno osrednji, iako u nedostatku boljega služi svrsi. Melbourne i Sydney su gradovi gdje su mnogo veæe zajednice Hrvata i Srba, Makedonaca ima dosta u Perthu… Ispred Jennyne kuæe nalazi se veliki park, Pennington Gardens, u kojem je smješten Adelaide Oval, stadion za kriket i australski nogomet, obnovljen prije nekoliko godina. Proæi æemo kroz njega, te potom nastaviti uz rijeku Torrens, pomalo pompozno nazvanu rijekom, iako je zapravo rijeè o potoku èiji se relativno visoki vodostaj regulira akumulacijskim jezerom, no u sušnim periodima zna drastièno opasti. Uz rijeku je napravljeno šetalište, tu je i festivalski centar, kongresni centar, gradi se i nova bolnica, stara zgrada željeznièke stanice preureðena je u kasino… Po rijeci plove i razgledni brodiæi, doista kao da je prava. Tu su brojne kulturne ustanove, poput Državne knjižnice, Državne galerije, arheološkog muzeja, te kampusa Adelaideskog sveuèilišta i nekoliko zgrada Sveuèilišta Južne Australije. Od državnih zgrada na tom su potezu stara i nova zgrada parlamenta Južne Australije, kao i zgrada vlade. Radimo krug kroz Rundle Mall, gdje jedino vlada gužva, uobièajena galerija likova u gradovima Prvog svijeta: ulièni prodavaèi, sviraèi, zaljubljeni parovi, ekipa koja tegli vreæice od šopinga… Adelaide mi je prvi milijunski grad nakon Surabaye, prvi grad s tramvajem nakon Kayserija, i valjda prvi grad nakon Istanbula u kojem susreæem te neke zapadnjaèke obrasce urbane kulture. Èak ni u Singapuru toga nije bilo, valjda zbog njihovih specifiènih zakona. Nastavljamo šetnju kroz King William Street taj je bio muž reèene kraljice Adelaide , sve do Victoria Squarea, središnjeg gradskog trga elipsastog oblika, za koji Medo kaže da ne znaju što da naprave s njim, pa ga svakih nekoliko godina preureðuju i mijenjaju. Slièno zagrebaèkom Cvjetnom trgu. Osim zgrade Vrhovnog suda Južne Australije i nekoliko poslovnih zgrada, trg je prilièno nedoreèen. Medo kaže kako mu je drago da ima priliku sa mnom razgovarati hrvatski, jer je primijetio da unatoè tomu što je otišao iz Hrvatske s 40-ak godina, kao i što redovno èita i piše hrvatski preko interneta, svejedno mu se jezik gubi ako ga ne prièa, neki mu izrazi izvjetruju. Ne èuje mu se nikakav strani naglasak nije kao naš mandatar , govori kao da je juèer došao iz Hrvatske, ali kojiput mu usfali neka rjeðe korištena rijeè. Sa svojim dvama sinovima komunicira na hrvatskome, iako je njima engleski praktièki prvi jezik, buduæi da su veæinu školovanja proveli ovdje. Kako je u nekoliko situacija došlo do prebacivanja kôda nas dvojica prièamo, doðe Jenny, mi se prebacimo na engleski, Jenny ode, a on i dalje prièa sa mnom na engleskom pitao sam ga ima li toga i u komunikaciji sa sinovima. Glenelg je poznat po dugoj plaži i obalnoj šetnici, kao i gatu koji se pruža u produžetku glavne ulice kojom dolazi tramvaj nazvane jednostavno Jetty Road. Ovdje puše kao sumanuto. Cijeli je dan u Adelaideu bilo poprilièno friško, ne nesnosno, ali nakon vruæina Azije i sjeverne i središnje Australije, ovo su temperature kakve nisam osjetio valjda od sjevernog Pakistana. Južno od Glenelga je i plaža Somerton, poznata po sluèaju iz 1948. Stoga se èitav sluèaj naziva Taman Šud, a unatoè brojnim teorijama, tijelo nije nikada identificirano, s odreðenom se sigurnošæu može ustvrditi da je osoba otrovana, ali nepoznatim otrovom… Sluèaj Taman Šud jedan je od najpoznatijih nedovršenih sluèajeva u povijesti Australije, a istraga je obuhvatila i druge države, buduæi da su se pojavljivali razlièiti tragovi koji su pokojnika povezivali s SAD-om, Velikom Britanijom, tvrdili da je možda bio strani špijun… S obzirom na vjetar, u Glenelgu ne ostajemo predugo. Plaže Adelaidea su veæ oceanske plaže iako je rijeè o zaljevu , pa su temperature hladnije èak i od Jadrana. Medo kaže kako je on plivati nauèio u Karlobagu, pa je njegova tolerancija na temperaturu mora ponešto viša od moje — njemu je sve iznad 16° toplo. Meni je sve ispod 32° hladno. Dakle, u Adelaideu se vjerojatno neæu kupati, a u Melbourneu je navodno još hladnije. Možda još oko Aucklanda, južnije je sve veæa šljiva. Vraæamo se tramvajem u centar grada, odakle æemo pješice do Jenny. Centar Adelaidea posljednjih godina doživljava ponovno oživljavanje kao stambena èetvrt, sada ima veæ preko 10 000 stanovnika, pred desetak godina taj je broj opao na samo 3000. Tipièan problem prvosvjetskih gradova, seoba u predgraða. Posjedit æemo još malo kod Jenny, potom se Medo povlaèi k sebi doma on isto živi u jednom od predgraða, no prometno dobro povezanome — tu se isto vidi drugaèije kulturološko zaleðe njega i Jenny, on je kao zagrebaèko dijete naviknut na korištenje javnoga prijevoza, koji je u Adelaideu bolji nego u nekim drugim gradovima Australije iako ima mjesta za poboljšanja, doèim Jenny koristi iskljuèivo automobil, redovno zapinje u gužvama i žali se na njih, ali se nikad u životu nije vozila autobusom; to je ta pogubna kultura individualizma, ovdje se javnim prijevozom voze studenti i sirotinja, tramvaj za Glenelg iznimno ima dosta prometa jer je centar Glenelga pedestrijaniziran pa se lakše može doæi tramvajem do obale , a ja æu još obaviti svoje redovne obaveze i potom se takoðer ušuškati. U Adelaideu æu ostati do utorka, jedino još nisam odluèio hoæu li za Melbourne iæi jutarnjim ili veèernjim busom. Jutarnji bus je dobar za razgledavanje krajolika, koji je u ovom dijelu Australije zanimljiviji od onoga u unutrašnjosti, no krajolik æu ionako vidjeti kada od Melbournea krenem prema Canberri; veèernji mi omoguæava da imam još èitav utorak u Adelaideu i da prištedim na spavanju. Zanimljivo, noæni bus vozi kraæe od dnevnoga 10 naspram 12 sati. Postoji i vlak, ali taj nažalost ne vozi svaki dan, nego samo dvaput tjedno. Iako je udaljenost od Adelaidea do Melbournea relativno malena za australske pojmove, ipak je to preko 600 km, ne može ispod pola dana. Sviða mi se Adelaide, nakon sve one egzotike, lijepo se obreti ponovno u zapadnjaèkom gradu. A i vibra grada je dobra, dosta mladih ljudi, usto imam dobre i simpatiène domaæine… Buš opal? Doruèak je od 7 do 9 to im je i lozinka za wi-fi: breakfast7to9 , tako da nisam mogao dugo spavati iako sam legao kasno. I doruèak se plaæa. Uzimam tost s putrom i pekmezom, te kavu i sok od ananasa. A onda se još malo muvam po sobi i oko podneva kreæem u obilazak Coober Pedyja. Koji je mrtav da ne može biti mrtviji. Coober Pedy ima oko 1700 stanovnika ipak više nego što sam pretpostavljao , te postoji od 1. Udaljen otprilike 850 km od Adelaidea i 800-tinjak km od Alice Springsa, izgleda još izoliranije od potonjeg. Alice Springs je ipak gradiæ, Coober Pedy je rudarska naseobina. Raison d'être Coober Pedyja su rudnici opala, nacionalnog kamena Australije. Južna Australija proizvodi oko 80% ukupne svjetske produkcije opala, uglavnom u Coober Pedyju. Prièa o nastanku Coober Pedyja povezana je s Williejem Hutchisonom, tada 15-godišnjakom, koji se 1914. Zlato nisu pronašli, ali mladi je Willie sluèajno naletio na opale dok su tražili vodu. Veæ iduæe godine ovamo su nahrupili rudari, a koliko se kopalo najbolje govori èinjenica da je 1999. Danas postoji ogranièenje prostora za privatno bušenje na 165 kvadratnih stopa oko 15,5 m2. Grad je tijekom Velike depresije 1930-ih skoro propao, buduæi da je potražnja za opalima opala hehe , no nakon Drugog svjetskog rata i otkriæa novih polja opala u okolici Coober Pedyja stvari su se ponovno pokrenule. Naime, osim što su kopali zemlju radi opala, stanovnici su i živjeli u mnogima od tih iskopina, buduæi da je vanjska temperatura èesto nepodnošljiva preko 40° ljeti. I danas preko polovice stanovništva Coober Pedyja živi u takvim podzemnim kuæama, èiji je trošak izgradnje ili, bolje reèeno iskopa otprilike jednak trošku izgradnje nadzemne kuæe, ali podzemne imaju jednu veliku prednost — konstantnu temperaturu. A uvijek ih se može i proširiti, treba vam samo buldožerèiæ. Još ako pritom naletite na pokoji opal, troškovi izgradnje se sami otplate. Krajolik uokolo grada je uglavnom pustinja, prvo drvo u gradu napravljeno je od varenog metala. Ima ponešto trave — i ima naravno i muha. Nisam najbolje shvatio trebaju li one uzeti sluz, pa ju prenijeti nekamo, ili jednostavno trebaju sluzavo mjesto na koje æe položiti jajašca. U svakom sluèaju, one se žele doèepati vaše sline, oène vodice ili cerumena, te vam se zato zalijeæu u razlièite predjele glave. Pritom mogu prenijeti razlièite boleštine i zato ih je preporuèljivo tjerati osim što je naravno osjeæaj da šeæu po vama prilièno neugodan. Ne znam kako se Aboridžini štite od njih, ali navodno postoji pojava koja se zove Aussie wave, koja je zapravo ono što sam ja prozvao Uluruskim plesom — stalno mahanje rukom ispred lica radi tjeranja muha. Iako ih najviše ima u unutrašnjosti, vjetar ih zna donijeti èak i do obalnih gradova. Zanimljivo, kada se spominje Australija spomenut æe se razne životinje, tobolèari, dingo, sve moguæe smrtonosne životinje, ovce…ali nikad muhe. Nedostatak vegetacije ne prijeèi Coober Pedy da ima i svoj golf klub — jedan od rijetkih u svijetu koji nema travnati teren. Stoga igraèi sa sobom nose mali travnati jastuèiæ s kojega se izvodi poèetni udarac. Usto se zbog nesnosnih vruæina golf uglavnom igra noæu, pomoæu svjetleæih loptica. Stanovništvo grada je etnièki vrlo šaroliko, što se vidi na groblju — zastupljeno je oko 45 razlièitih etnièkih skupina, pri èemu ima dosta Hrvata, Srba, Grka i Maðara. Zbog zabaèenosti i negostoljubivosti terena uokolo Coober Pedyja australska je vlada poèetkom 21. Zahvaljujuæi dobrom vodovodu, Coober Pedy danas dobiva vodu iz arteškog bunara kojih 25 km od mjesta, no ta voda je dosta slana, tako da ju se mora dodatno tretirati da bi postala pitka. Iz tog razloga voda je ovdje vrlo skupa i s njom se postupa štedljivo. Koristi se i ponešto kišnice, ali s obzirom na rijetkost kiše, to i nije neka opcija. No ja sam naravno donio kišu. Kad sam izašao iz sobe veæ je bilo oblaèno, a tijekom šetnje poèelo je puhati i paduckati, iako sreæom to nije bio pljusak poput onoga u Alice Springsu ili Darwinu. I dobro da nije, jer ovdje se doista ne možeš gotovo nikamo sakriti. Buduæi da je bilo oèito da æe veæina atrakcija biti zatvorena, krenuo sam obiæi dvije za koje je postojala nada da možda budu otvorene. Prva je srpska pravoslavna crkva Sv. Ilije Proroka — ako ništa drugo, njima danas nije Božiæ, možda je to prilika. Jedini je problem što se nalazi malo podalje od grada, tj. Inaèe, navodno nije baš preporuèljivo bazati nasumièno uokolo meðu kopovima, kako zbog veæ spomenute opasnosti upadanja u kop, tako i zbog sumnjièavosti lokalnih rudara da ste došli nešto ukrasti. A to su ljudi kratkog fitilja. No na Božiæ nije bilo nikoga na iskopima. Srpska pravoslavna crkva Sv. Ilije Proroka sagraðena je 1993. Osim crkve, u kompleksu se nalaze i parohov ured, saborna dvorana i vjeronauèna uèionica. Kopanje je trajalo pet mjeseci, a posveæena je na blagdan sv. Èitava crkva ima peterolisni presjek, te strop prati taj oblik. Ikonostas je napravljen od stakla, a s ulazne je strane prozor s vitrajem koji prikazuje ikone pojedinih svetaca, kao npr. Paraskeve Petke , sv. U nišama sa strane nalaze se kameni reljefi pojedinih svetaca. Iako službeno nema ulaznice u crkvu nije bilo nikoga u blizini , preporuèljiva je donacija od 5 dolara koje ubacite u jednu od nekoliko škrabica. Crkva je stalno otvorena, a moram priznati da je bilo ugodno sjediti u kontemplativnoj atmosferi dok vani fijuèe vjetar i paducka kišica. Inaèe, to nije jedina podzemna crkva u Coober Pedyju, postoje i dvije katolièke, no jedna je bila zatvorena valjda su odslužili božiænu misu i otišli krkati , a do druge nisam ni došao, jer je isto smještena negdje podalje, a navodno je prilièno neugledna u usporedbi s ovom srpskom iako je i srpska relativno skromna. Dok sam izišao iz crkve kiša je prestala, a i vjetar se postupno smirio. Ostatak jutra šetao sam kuberpidijskim ulicama, reda radi provjeravajuæi jesu li neki od lokaliteta navedenih na Wikitravelu otvoreni, no naravno da nijedan nije bio. Usto sam doživio i nezgodu s mobitelom koji mi je ispao iz ruke na tvrdi zemljani put, èime je puklo staklo, ali ne ono ekransko, nego ono sa stražnje strane. Ne znam mora li i ono biti gorilla glass, ali ta stakla navodno nisu baš jeftina — ovdje koštaju stotinjak dolara. No svakako bih htio to popraviti, bojim se da mi neka od tih krhotina ne ošteti kameru, koja je zasad u dobrom stanju. A te nesuðene atrakcije su nekoliko starih rudnika koji objašnjavaju tehnologiju rudarenja opala, geokemiju opala i povijest grada iako se dosta toga može naæi i na informativnim ploèama u centru grada , a tu je i kolekcija nekoliko impresivnih opala najveæi opal na svijetu je Olympic Australis, pronaðen 1956. Postoji i vidikovac s kojega možete vidjeti Coober Pedy, ali je ograðen i takoðer zatvoren. Prošao sam i pored svemirskog broda iz filma Planet tame, ali taj trune i u poprilièno je zaboravljenom stanju. Nakon što sam se uvjerio da doista nema nièega što bi bilo otvoreno osim benzinske pumpe vraæam se u motel gdje æu pojesti jedan sendviè i popiti cider, a potom otiæi na gradsko groblje, smješteno na rubu grada, nedaleko Stuartove autoceste. Groblje je zgodan presjek populacije Coober Pedyja, iako izgleda poprilièno otužno bez trunke zelenila. A i kolièina muha je ovdje veæa nego drugdje. Nije valjda da se goste pokojnicima…? Zamišljam kakav bi uèinak bio da im priðem i kažem im tko sam i odakle sam…ali opet, žene su stare, vruæe je, moglo bi ih previše šokirati, još su tu došle odati pijetet preminulim èlanovima obitelji supruzima, vjerojatno, zato pièkaraju …a i nisam pobornik toga da se obraæam ljudima samo zato što su mi zemljaci. Doduše, Miro i Sanja su bili super. Ipak ih ostavljam u njihovom poslu i vraæam se natrag u centar. Nije bogme Coober Pedy ni toliko malen kada treba hodati s kraja na kraj mjesta. Bilo je veæ skoro pola 7 kada sam konaèno osvanuo u restoranu motela, koji je ujedno i dnevna soba obitelji koja ga vodi. Tu su i ti spomenuti obiteljski prijatelji, dvije ženske, jedan frajer, te još jedan braèni par koji trenutno zajedno sa svojom kæerkom od možda godinu dana na televiziji gleda neki crtiæ. Predstavili smo se svi, no ja nisam zapamtio imena 100% sam siguran da ni oni nisu moje , mislim samo da je ovaj iz braènoga para Gus, a drugi frajer je Andrew. Tu je i neki neodreðeni broj djece mislim da ih je èetvero ili petero, ne znam komu sve spadaju. Predstavljam se i kažem ponešto o sebi, o svom putu, a potom njihov razgovor ide svojim tijekom. Jedna od dviju žena, ona starija, odgovara na pitanje ove druge kako je i kada došla u Coober Pedy oèito se ni one ne znaju toliko dobro. Kaže da je došla sa svojim bivšim suprugom 1975. Zamijenila je englesku zimu za užareno ljeto u australskoj pustinji. Prvo je oèekivala ostati možda nekoliko dana, no nakon tjedan dana ponudili su joj posao u duæanu…i ostala je ovdje 40 godina. Kaže da još ni Stuartova autocesta nije bila asfaltirana to se dogodilo tek 1987. Zamišljam si koliko bih morao biti zaljubljen, kakvu poslovnu ponudu dobiti i kakve probleme imati doma da se preselim u Coober Pedy, èak i danas, kada su životni uvjeti daleko bolji. Druga ženska ima još bolju prièu. Dok su u Coober Pedyju èekali da se kvar otkloni, odluèili su ostati ovdje neko vrijeme, onda je stigla ponuda za posao… Ovim bih vas putem htio obavijestiti da æu prekinuti svoje putovanje na neodreðeno, buduæi da mi je ponuðeno mjesto šankera u Hrvatskom klubu u Coober Pedyju. Ovaj grad je kao crna rupa ili kao kop opala , uðeš i ne možeš više izaæi. Zato nakon deserta odmah grabim natrag u sobu, pakiram se, odjavljujem, plaæam još 15 dolara za popijenu cugu i spreman sam za polazak. Autobus je veæ ovdje, ima pauzu u Coober Pedyju od kojih sat vremena ne znam što putnici tu mogu raditi u meðuvremenu , iako sam ja mislim jedini putnik koji se ovdje trebao ukrcati. Sastav putnika u autobusu je i opet slièan sastavu stanovništva Australije oko 1780. No odmah po polasku autobus trza i gasi se motor. Opetovani pokušaji paljenja ne daju rezultata. Èujem da ovaj spominje battery, nije mu se valjda ispraznio akumulator. Vozaè nešto mrda po motoru, ponovno pokušava upaliti, ništa. Hm, da ja ipak razmislim o onom poslu? Napokon nakon još malo mrdanja motor veselo zabrekæe. Izvrsno, samo se nadam da neæe riknuti kada se udaljimo od Coober Pedyja, prvo veæe naselje je 440 km udaljena Port Augusta, koja ima 13 500 stanovnika. Izmeðu se nalazi pustinja. Prvi sam dio puta pisao, motor je sreæom radio kao urica, onda sam zaspao. Probudio sam se u Pimbi, jednom od mjesta gdje je predviðeno zaustavljanje. Pimba ima 50 stanovnika i zapravo se sastoji od roadhousea usred gole pustinje. Odlazim na WC i shvaæam da vani puše do kosti. Buduæi da se stotinama kilometara uokolo prostire pustinja bez ijednog drveta, vjetar ovdje razvija izuzetnu snagu. Ovdje shvaæam one prièe o temperaturnim razlikama dana i noæi u pustinji. Brže-bolje obavljam svoje i bježim u autobus. Ponovno tonem u san. Trgnuo sam se iz sna u Port Augusti, oko 3 ujutro, te potom nastavio spavati sve dok me nije probudio vozaè, kao zadnjega, uz obavijest da smo stigli u Adelaide. Ali to je veæ novi dan… Sjever i jug petak , 25. U uredu Greyhounda pojavio sam se oko 9, nakon što sam opet klisnuo iz hostela prije otvaranja recepcije, što je znaèilo da kljuè moram odložiti u sanduèiæ koji služi za rane odjave. Time sam se zapravo zeznuo, jer ako sluèajno ne bude mjesta morat æu se vratiti ovamo na još jednu noæ, a to znaèi èekanje na otvaranje recepcije. Mogao sam trknuti do agencije, vidjeti kako stoje s mjestima, pa se onda odjaviti. Ma mora biti mjesta, moj mi je domaæin iz Adelaidea napomenuo kako putnici koji iz Alice Springsa putuju na jug uglavnom lete, tako da je veæa gužva na dionici Darwin-Alice Springs, a tamo nas je bilo možda desetak nakon Katherinea. Znaèi po tome bih ovdje mogao biti jedini putnik u busu, pa Badnjak je. U uredu pitam za kartu do Coober Pedyja, imaju, naravno. Usput odluèujem odmah rezervirati i za iduæi dan, od Coober Pedyja do Adelaidea. Pa sutra je Božiæ. I onda mi sine da postoji jedna društvena skupina u Australiji — prepoznaju se po izuzetno tamnoj boji kože, širokim plosnatim nosovima i nešto duljem obitavanju u ovim krajevima od ostalih — koja baš nije sklona avionima. Ma zapravo ne znam, uostalom prvog Aboridžina u Australiji sam vidio na aerodromu, ali je èinjenica da se ovim transkontinentalnim busevima voze uglavnom Aboridžini i turisti. A ako se sjetimo onih prièa o aboridžinskom povezivanju sa zemljom, zbog kojeg im je neugodno penjati se i na katove, onda bi i ovo s avionom moglo ne biti bez vraga. Èak i kad ih gledam kako se penju u autobus, rade to oklijevajuæi, ali to može biti i posljedica uobièajene nestabilnosti na nogama zbog alkohola ili nekog drugog patološkog stanja nogu. Kupujem kartu, onda doznajem da bus ide u pola 11, a ne u 10 kako sam mislio. Nešto æu nabrzinu doruèkovati u KFC-u. Neæu, jer rade tek od 10. Pokušat æu s Domino's Pizzom. Red Rooster australska varijanta KFC-a. Obièni barovi i kafiæi takoðer ne rade, jedino što je stabilno otvoreno 24 sata u Alice Springsu su Zlatni lukovi Psihopatskog klauna. Pregrmjet æu to i pojesti jedan tost, smotuljak sa sirom i šunkom tj. Po povratku u ured vidim da æe bus biti gotovo pa pun, tu je i neka ženska koja na rubu suza zdvaja jer je izgleda došla prekasno, a u meðuvremenu su se prodale sve karte. Vozaè, koji je upravo dovezao autobus, kaže joj kako postoje šanse da se neki od ljudi na popisu ne pojave, tako da bi se u tom sluèaju oslobodilo mjesto za nju. Po njenoj se reakciji vidi da to smatra pukom kurtoazijom, ali kako æe se kasnije ustanoviti, doista se našlo mjesta za nju. Do mene je u busu sjeo neki tip koji se zvao Pierre, je li Francuz, Belgijanac, Švicarac, Luksemburžanin, nisam doznao. Još jedan par turista, neki bijelac koji putuje samostalno možda je i on turist , ona padobranka i nas dvojica, te vozaè — mi smo jedini bijelci u busu. Ostalo su sve Aboridžini, veæim je dijelom to èini mi se jedna velika obitelj klan? Inaèe, još je jedna stvar dosta uoèljiva kod Aboridžinki. Ne znam kako to opisati, karakteristièno je i prepoznatljivo, ali slika bi bila jasnija. Meni su ta njihova lica zanimljiva, jer su vrlo osebujna, drugaèija od svih ostalih populacija na svijetu. Recimo, dok sam u istoènoj Indoneziji govorio da su mi neki ljudi znali lièiti na stanovništvo s Karibâ koje je zapravo potomstvo uvezenih afrièkih crnaca , Aboridžine æete vrlo teško zamijeniti s bilo kojom drugom svjetskom populacijom. Inaèe, ortodoksni je stav antropologije da su sve postojeæe ljudske populacije na svijetu potomci Homo sapiens sapiensa, vrste predstavljene kromanjonskim èovjekom, a da su sve druge postraniène grane, kao što su neandertalci ili Homo heidelbergensis nestale, vjerojatno istrijebljene upravo od strane kromanjonaca tijekom zadnjeg ledenog doba u to je vrijeme kanibalizam bio mnogo rašireniji, a neandertalci, bolje prilagoðeni uvjetima ledenog doba od kromanjonaca koji su živjeli u toplim krajevima, bili su robusnije graðe, te su ih kromanjonci, kako prof. Prema tome, nije bilo nezamislivo da neandertalski geni prežive i dulje, no tu takoðer imamo odraz prikrivenog rasizma, a sve pod krinkom protivljenja rasizmu — inzistirajuæi na biološkoj jedinstvenosti ljudske vrste, mi zapravo impliciramo da su naši kromanjonski geni ubrzo izgurali one neandertalske, što znaèi da smo mi super i naši su geni dominantni. A možda smo zapravo mi neandertalci današnjice, isto kao što je npr. A onda su negdje 2010. No ono što je osobito zanimljivo jest da denisovanci imaju razlièitu mitohondrijsku DNK i od kromanjonaca i od neandertalaca, a širenje se te osobite vrste DNK može pratiti kroz jugoistoènu Aziju sve do Nove Gvineje i Australije. Melanežani imaju najveæi udio denisovanske mitohondrijske DNK od svih ljudskih populacija, sugerirajuæi da su se denisovanci povlaèili pred kromanjoncima koji su napredovali kroz Aziju, bivajuæi gurani sve dublje u indonezijski arhipelag, preko Wallaceove linije možda je i Homo floresiensis zapravo bio denisovanac , dok nisu našli sigurno utoèište na izoliranom kontinentu Sahul što su bile Australija, Tasmanija i Nova Gvineja, povezane kopnenim mostovima. Kada se uzme u obzir da je u Australiji najveæa jezièna raznolikost na Arnhemovoj zemlji, koja je okrenuta prema sjeveroistoku, može se s dosta sigurnosti pretpostaviti da su i Aboridžini u Australiju stigli s Nove Gvineje. No kako je njihov postotak denisovanske mitohondrijske DNK manji nego kod Melanežana, to sugerira da su Aboridžini slièniji ostatku svjetske populacije nego Melanežanima. Ukratko, vožnja do Coober Pedyja protjeèe mirno, pejzaž je uobièajeno dosadan, nema se što ni gledati van, pa stoga pišem. Prvu i jedinu pauzu imamo kod puba Kolgera, nedaleko granice Sjevernog teritorija i Južne Australlije. Dano nam je pola sata, na kraju æemo zbog izvanrednih okolnosti ostati skoro sat vremena. Naime, jednoj od putnica pozlilo je prilikom izlaska iz busa, te se onesvijestila. Nakon što je došla sebi odluèila je ne nastaviti putovanje, nisam shvatio hoæe li se ovdje odmoriti, ili su pak morali pozvati Leteæe doktore da ju prevezu u neki veæi grad. Dotièna se èitavo vrijeme isprièavala vozaèu zbog neugodnosti, iako padanje u nesvijest nije nešto nad èime èovjek može imati kontrolu. Kako je Kolgera svega 20-ak km od južnoaustralske granice, to je ujedno i prilika da putnici odbace sirove namirnice, poput voæa i povræa koje ne zadovoljava propise o karanteni. Osim ulazne karantene, koja se odnosi na èitavu Australiju, postoje i propisi meðu pojedinim državama oko toga koje su namirnice sigurne za unos u državu, a koje ne. I naravno, ono što si takoðer moramo sami namjestiti — satovi. Južna Australija je inaèe u istoj vremenskoj zoni kao i Sjeverni teritorij, ali primjenjuje ljetno raèunanje vremena, èime se pomièem za sat vremena unaprijed, 9,30 sati ispred Hrvatske. Još jednu stvar primjeæujem tijekom vožnje. Sjeæate se da sam spomenuo da je u autobusu nekoliko djece. Èini mi se da su ta djeca u meðusobnom srodstvu, buduæi da se naizmjence premještaju izmeðu nekoliko ljudi u busu, s kojima se takoðer prisno zafrkavaju, a zafrkavaju se i meðusobno, igrajuæi se u prolazu meðu sjedalima, provlaèeæi se jedni pored drugih…u nekom drugom sluèaju to bi bio recept za katastrofu, buduæi da su hiperaktivna djeca jedna od najgorih vrsta moguæih suputnika. Meðutim, ovdje je jedna stvar neobièna — ta djeca to sve rade gotovo pa u tišini. Na trenutak pomislite da su nijema, no onda vidite da se svejedno došaptavaju i komuniciraju na tih, pristojan naèin. Ne znam je li to posljedica èinjenice da su u društvu odraslih, pa ne mogu ili ne smiju? Zamišljam si djecu iz mase drugih društava koja sam susreo na ovom putu, koja bi vjerojatno vrištala, toptala, glasno se svaðala i opæenito priredila solidan pakao suputnicima. Ovih bih odmah naruèio pet za van. Krajolik se konaèno mijenja, bilje je sve niže i sve rjeðe, te napokon sve više poèinje lièiti na pustinju. Nije to još prava pustinja, ali svakako mnogo više lièi na pustinjske predjele koje sam dosada prošao na putu nego što je to bio sluèaj s Crvenim centrom. I pogled se širi, nije više zaklonjen vegetacijom, pa se spoznaje prostranstvo. Kako se primièemo Coober Pedyju poèinju se sve više pojavljivati stožaste nakupine iskopanog kamenja, dajuæi predjelu pomalo mjeseèev izgled. Ispod ove negostoljubive površine nalazi se jedno od australskih bogatstava — opali. Coober Pedy je poznat kao najveæi rudnik opala na svijetu, iako je to malo preuzetno reæi, buduæi da nije rijeè o jedinstvenom rudniku, veæ o nizu iskopa koje je praktièki mogao zapoèeti svatko. Grad je to zanimljive prošlosti i sadašnjosti, koji se u povijesti nekoliko puta osovljavao na noge i posrtao, a danas ima tipiènu atmosferu zabaèenog grada u negostoljubivom krajoliku èiji su stanovnici upuæeni jedni na druge. Više æu o njemu pisati u iduæem nastavku, sada samo mogu reæi da je Coober Pedy èesta lokacija snimanja filmova, a najpoznatiji filmovi snimljeni ovdje bili su treæi dio serijala Mad Max, te film Planet tame Pitch Black , koji je lansirao Vina Diesela. Da, mislim da sam negdje naèuo tu prièu kako ovdje ima dosta hrvatskih i srpskih rudara opala. Postoji èak i srpska pravoslavna crkva. Autobus me iskrcava na Greyhoundovoj stanici u središtu mjesta, odakle imam kojih 10 metara do svoje sobe i malo više do recepcije. Gospoða na recepciji kaže mi da æe sutradan sve biti zatvoreno zbog Božiæa. Naravno, ja sam kreten. Božiæ je jedini dan u godini kada ne vozi londonska podzemna željeznica. Mogu li onda oèekivati da æe za taj isti Božiæ biti otvoren neki rudarski muzej u australskoj vukojebini èiji se broj stanovnika vjerojatno broji u stotinama? Bilo bi mi pametnije da sam ostao još jedan dan u Alice Springsu, koji je prema Coober Pedyju velegrad. Doduše, sumnjam da bi na Štefanje bila bolja situacija. Gospoða na recepciji mi kaže da mogu jesti s njima, ionako æe raditi božiænu veèeru za nekoliko obiteljskih prijatelja, oko 6 popodne, a kako meni bus polazi u pola 9 naveèer, to æe biti idealno. Odlazim u svoju sobu, èitav objekt je zapravo motel, i to onaj klasièni amerièki motel, gdje je svaka soba zasebna jedinica u koju se ulazi s ulice ili parkirališta. No standard sobe je mnogo bolji od motelske, koje su obièno sinonimi za rupèage u koje dolazite ubiti oko, ubiti nekoga tko vam nije drag ili na brzu ilegalnu ševu. Ovo je solidna soba od koje 3-4 zvjezdice, jest da košta preko 100 dolara, ali u Coober Pedyju je teško dobiti jeftin smještaj, pogotovo preko Božiæa. Èitav je motel graðen od æerpièa, iako pojaèanog metalnim gredama dakle, armiranog æerpièa , zbog èega je u sobi ugodno i po najveæim vruæinama koje u Coober Pedyju znaju biti nesnosne. OK, ako je sutra sve zatvoreno, danas æe valjda raditi, odlazim na veèeru u suton. Veæ su sada sve prodavaonice zatvorene, isto vrijedi i za veæinu restorana, uspijevam pronaæi tek jednu otvorenu pizzeriju koja radi još kojih 45 minuta. Pizzu s klokanovinom neæu, probao bih nešto novo, pa uzimam njegovog kompiæa s grba. Znam da æe me sad neki pitati kakav je emu, meso ko meso, velika kokoš. Uz to i Victoria Bitter, jedna od proširenijih australskih piva. Inaèe, postoji ono pitanje koje doduše može biti primjenjivo i na amerièke pive , neprevediva igra rijeèima, koja kaže: Why is an Australian beer like makin' love in a canoe? Povratak u motel, uz zaustavljanje na Shellovoj benzinskoj pumpi — jedinom objektu u gradu koji æe sutra biti otvoren, jer mora to je valjda jedina benzinska pumpa u krugu od preko 50 km , podsjeæa me na kretanje u nekoj kompjutorskoj avanturi s horror elementima, tipa Resident Evil ili takvo što, gdje glavni junak mora istraživati grad u kojem zna da se kriju sile neèiste, a svi su stanovnici pobijeni ili pobjegli. Coober Pedy baš i izgleda kao takva nekakva naseobina kuæe su prizemne ili su ukopane u obronke , a kako stiže noæ, tu je još i element iz Planeta tame. No osim nekog Aboridžina, za kojeg pretpostavljam da se derao za mnom, drugih neugodnosti nemam. A s obzirom na dinamiku Coober Pedyja, ovo æe stvarno biti tiha noæ. Uz preko 30° vani. Natrag u civilizaciju èetvrtak , 24. Ovoga smo puta nakon buðenja barem odmah imali doruèak, buduæi da rani polazak nije bio vezan na hvatanje izlaska sunca, veæ kako bismo jednostavno sve stigli. Procedura ista kao i dan ranije, no iz nekoga je razloga doruèak postavljen na stolu izvan zone osvjetljenja u kuæici, tako da je dio s odgrabljivanjem vode još izazovniji. Prije toga opet motanje swagova, opet tek iz druge uspijevam zadovoljiti kriterije. Vidi se da nisam nikad išao u izviðaèe, ja sam urbano dijete i urbani turist. Do 5 sati smo svi više-manje spremni i kreæemo na završni dio puta do kanjona Kings, udaljenog još kojih pola sata vožnje. U meðuvremenu je osvanulo, a današnji bi dan mogao biti vedar i užaren. Inaèe postoje upozorenja da se na glavnu šetnju obodom kanjona ne kreæe nakon 9 sati, jer je tada sunce veæ previsoko i vruæina postaje preopasna za iduæa tri i pol sata, koliko èitava šetnja traje. Štoviše, pješaèka se staza nakon toga zatvara, kako bi se onemoguæilo pojedincima s mentalitetom èeških turista da unatoè svemu krenu obiæi kanjon. Kanjon Kings dio je nacionalnoga parka Watarrka. Dubok je preko 100 metara, a izdubio ga je potok Kings. Kao i u nacionalnom parku Uluru-Kata Tjuta, i ovdje su dijelovi zemljišta sveti za Aboridžine, no buduæi da je staza ionako dovoljno ogranièena sigurnosnim zahtjevima, nema prevelike opasnosti da zalutate u kvar. U dubini kanjona, otprilike na polovici šetnje obodom, nalazi se tzv. Rajski vrt, bazenèiæ s vodom koji nikada ne presušuje i uokolo kojega je zbog toga bujno zelenilo, koje poprilièno odskaèe od okolnog, uglavnom stjenovitog krajolika. Obilne kiše nekoliko dana ranije uzrokovale su poveæanje vode u kanjonu, kao i bujice, te je dio staze bio zatvoren za obilazak, jer je jednostavno bila potopljena. I sada je u Rajskom vrtu bilo mnogo više vode nego inaèe, pravo malo jezero mi naravno ne znamo kako je inaèe, ali je Ben rekao da ga nikad nije vidio u tolikom opsegu. Ono što nam je Ben rekao tek po dolasku na lokalitet jest da je ovo od svih mjesta koje obilazimo u ova tri dana ono najbogatije muhama. Što je posebno neugodno jer je i teren zahtjevan za hodanje, ima dosta uspona i spuštanja po kamenim puteljcima, rub samog kanjona je neograðen vjerojatno kako ograda ne bi remetila prirodni pogled, slièno Preikestolenu u Norveškoj , pa je tako zabranjeno približavanje na 2 metra rubu kanjona na to se jako pazi i vodièi tu nemaju nikakve milosti, ove je godine bio jedan smrtni sluèaj u kanjonu, kada se netko sunovratio preko ruba , a vama se muhe neprestance zalijeæu u lice, oèi, uši… Da ih nema, šetnja u ranojutarnjim satima bila bi iznimno ugodna, jer osim neugodnog uspona na samom poèetku, nazvanog Heart Attack Hill, i još nekoliko èupavih dionica, uglavnom staza vodi položitim platoom ponad kanjona. Nakon što poslije Rajskog vrta prijeðemo na drugu stranu kanjona, staza prolazi pored erodiranih pješèenjaèkih polukugli, koje su lokalno stanovništvo podsjeæale na tobolèarske maèke životinja se na engleskome zove quall, ne znam postoji li drugo hrvatsko ime , koje obitavaju u pustinjama središnje Australije, a slièno merkatima promatraju okoliš stojeæi uspravno na stražnjim nogama. S te strane puca pogled i na vodopad u dubini kanjona, koji je u drugim prilikama puko curkanje vode koje se jedva vidi, no sada je doista pravi vodopad. S jedne strane, to je dobitak kad smo veæ na gubitku u pogledu izlaska i zalaska sunca na Uluruu, ali opet, mogu li se usporediti te dvije stvari? Vraæamo se do minibusa, na samom završetku staza prolazi kroz plitak potok, koji se vjerojatno u sušnijim danima pregazi kao plitak potok, no ovoga puta ipak treba malo pažljivije birati kamenje na koje se staje, dubina znade zavarati, a neki ljudi imaju platnene tenisice. Još kada ne bi bilo muha… Ben nas doèekuje užinom, nekakvim kruhom s grožðicama i kriškama naranèe, potom kreæemo na povratak prema Alice Springsu. Iako postoji popreèna cesta koja izlazi na Stuartovu autocestu mnogo bliže Alice Springsu, i sigurno bi nam uštedjela kojih 150 km, mi se ipak vraæamo skroz do Lasseterove autoceste. Možda je cesta zatvorena zbog bujica, možda postoji neki drugi razlog ekonomske prirode, tek, zastat æemo opet u Mt. Ebenezeru, kako bismo na tamošnjem parkingu ruèali. Prièa ista kao i dan ranije, wrapovi u koje idu majoneza, povræe, tunjevina, sir i juèerašnji ostatci od veèere. Iako je veæ u tom èasu prošlo podne, izlazim u jednom èasu na sunce i gledam kamo mi je usmjerena sjena. Po prvi sam puta dovoljno južno da mi je sunce na sjeveru i da se to vidi po sjeni. Iako oduševljenje traje prilièno kratko, buduæi da okretanjem u razlièitim smjerovima shvaæam da je sjena uvijek malo ispred mene, što mi je pak posve nejasno — da mi je sunce toèno iznad glave, onda sjene ne bi trebalo biti, a ovo kao da sunce opisuje krug nad mojom glavom kako se okreæem. Nažalost, nepojedeni ostatci od veèere se bacaju. Ni Benu nije drago, ali nema alternative, na ovoj vruæini hrana se brzo kvari, a i nema ju smisla transportirati do Alice Springsa buduæi da se ni tamo nema što s njom. Može ju se doduše dati Aboridžinima, bilo ih je ranije nekoliko koji su sjedili pored kuæe nedostaje mi adekvatni prijevod za roadhouse, prilièno karakteristièan kulturalni koncept u zemljama poput Australije i SAD-a, kuæa usred nièega koja služi kao restoran i prenoæište za putnike — možda bi najbliži kulturološki koncept iz Panonske nizine bila èarda, vrsta usputne gostionice kakve su se diljem maðarskog Alfölda gradile na udaljenosti od jednog dana hoda. Meðu pojedinim izoliranim aboridžinskim zajednicama još uvijek postoji glad, naroèito kod djece, koju roditelji èesto ostave nenadziranu dok se opijaju, te usput zapiju sve novce koje dobiju. No ovi Aboridžini ovdje oèito nisu iz tih zajednica, buduæi da sam vidio jednu ženu kako kupuje vreæicu èipsa i bocu Coca Cole. Ovi umjesto gladovanja biraju junk food, što možda nije gore od gladovanja, ali nije ni zdravije. Kada vidim te debele Aboridžinke baèvaste graðe pomislim je li takva graða posljedica neprilagoðene prehrane, ili jednostavno prirodne sklonosti gomilanju masnih rezervi u teškoj klimi u kojoj je hrane malo, pa moraju stvarati viškove u tijelu. Ali opet, odakle bi onda stvarale viškove? Uostalom, lovaèko-sakupljaèka plemena po svijetu obièno su sitne i vitke graðe Pigmeji, Bušmani… , tako da sam skloniji vjerovati da je i to, kao i alkoholizam, posljedica neadekvatnih prehrambenih navika proizašlih iz kontakta s Europljanima. Ben se vraæa neobavljena posla, Aboridžini su nekamo nestali, a hrana ipak ide u smeæe. Odnosno, dvije, jednu planiranu i jednu neplaniranu. Prelazeæi naime preko rijeke Finke, Ben ostaje zgranut bujicom koja trenutno onuda prolazi, buduæi da je to veæinu vremena suho korito s povremenim lokvama vode, pa tako stajemo na odmorištu pored rijeke kako bi ju Ben bolje promotrio. Rijeka Finke, kada teèe, obièno nestaje na rubu Simpsonove pustinje, u smjeru jugoistoka. Ako je kolièina vode u rijeci stvarno jaka, tada može doteæi i do slanovodnog jezera Eyre, inaèe najveæeg jezera u Australiji, koje je i sámo veæinu vremena puka nakupina soli u pustinji, te s -14 metara najveæa depresija na australskom kontinentu. Sada rijeka Finke teèe brzo i obilno, mogla bi izdržati do Eyrea. Nastavljamo potom put do planiranog zaustavljanja na lokalitetu Stuart's Well, gdje postoji moguænost jahanja deve. Inaèe, reèene deve se koriste i za utrke, tako da se možete pohvaliti da ste jahali na trkaæoj devi, a ne nekoj ragi. Dok se do daljeg kraja ograðenog prostora deva kreæe hodom, na povratku prelazi u trk. Odakle uopæe deve u Australiji? Pa gdje god ima pustinja, deve su sjajan vid transporta, s obzirom da nisu zahtjevne i da mogu prelaziti velike udaljenosti uz jako malo potrebe za vodom. Prva deva u Australiju je stigla još 1840. S devama su ubrzo stigli i njihovi vodièi, mahom Paštuni, koje su australski bijelci zvali jednostavno Afganima i odakle naposljetku i naziv The Ghan za vlak koji nastavlja tu tradiciju deva preko kontinenta. Raèuna se da ih je ukupno uvezeno 15-ak tisuæa. Potreba za devinim transportom nestala je 1920-ih, nakon što je motorizacija uzela maha, a unutrašnjost Australije poèele presijecati ceste, te su te deve, buduæi da ih je bilo preskupo izvesti natrag u zemlje porijekla, jednostavno puštene da lutaju unutrašnjošæu Australije. Dobro prilagoðene životu u pustinji i bez prirodnih neprijatelja Australija nema mesoždera dovoljno velikih da bi se mogli uhvatiti ukoštac s devom, najveæi moderni grabežljivac je dingo, prije njega bio je to tilacin ili psoglavi vuèak, èiji je posljednji primjerak umro 1936. Populacija je danas oko 300 000, a pred desetak godina je bila i do milijun, tada se pristupilo ogranièavanju populacije, buduæi da deve narušavaju prirodnu ravnotežu kontinenta Australija je jako osjetljiva na uvezene vrste koje mijenjaju ekosistem — tako je puštanje kuniæa u divljinu u drugoj polovici 19. Deve takoðer uništavaju biljke, ali i odreðene infrastrukturne elemente, poput slavina s vodom, zaštitnih ograda, te mogu zagaditi neke lokve s pitkom vodom. Odluèio sam se probati jahati, nije toliko skupo, a sumnjam da æu u dogledno vrijeme biti u nekoj od bliskoistoènih ili sjevernoafrièkih država gdje bih to mogao. Svaka deva ima sedlo za dvoje ljudi, pa iako je rijeè o jednogrbima, sedlo stvara privid dvogrbosti u Australiji postoji jedan malen broj dvogrbih deva, ali premoæna veæina su jednogrbe — zapravo su to danas jedine divlje jednogrbe deve na svijetu. Na kraju nas se za jahanje odluèilo šestero — Njemice, Shema i njezin sin, te Južnokorejac i ja. Doveli su dvije deve, od kojih je jedna odmah poslušno kleknula, dok je druga, mužjak imenom Sparky, poprilièno tvrdoglava, te i nakon desetak minuta nagovaranja, potezanja konopa i raznih drugih metoda ostaje na nogama. Izgleda da æe Sparky morati biti zamijenjen, dolazi druga deva umjesto njega. Južnokorejac i ja sjedamo na nju ja kao viši idem otraga , upozoreni smo da se èvrsto držimo za polukružnu ruèku ispred sedla, noge su èvrsto u stremenu… Deva ustaje tako da se prvo osovi na stražnje, pa na prednje noge, pa vas to baca naprijed-natrag na uskom i neudobnom sedlu i postoji moguænost pada ako se ne držite. I inaèe kao životinja deva izgleda jako nezgrapno i nestabilno, s obzirom da su joj noge vrlo tanke prema ostatku tijela, gotovo rahitiène. Kad hoda poprilièno ljulja. Stvari postaju još gore prelaskom u trk. Poèinjem poskakivati u vrlo tvrdom sedlu, imajuæi osjeæaj da mi svaki novi devin korak ubacuje testise sve dublje u trbušnu šupljinu. Sreæom agonija ne traje predugo. I bolje da je tako, jahanja od po pola sata ili koliko veæ daju u bliskoistoènim zemljama da ne govorim o turama kroz pustinju bila bi smrt za moje meðunožje. Sad dolazi onaj završni neugodni dio, u kojem se deva mora spustiti. A za razliku od ustajanja, ovaj je puno teže predvidljiv, a morate se èvrsto držati jer vam sedlo samo odjednom išèezne pod vama. Trajalo je oko pola minute dok se nije odluèila na klek, veæ sam u jednom èasu pomislio što ako i ovu uhvati Sparkyjev kapric. Sjedeæi na devi, vi ste na kojih dva metra visine, više nego na konju, pokušati se spustiti s nje u takvim okolnostima i bez iskustva bila bi ludost. Pogotovo zato što ja oko vrata još imam i fotoaparat… Sreæom se sve dobro završava, a onda još odlazim pogledati klokane u obližnjem ograðenom prostoru. Rijeè je o spašenim mladuncima èiju je majku pokupio auto ili, s obzirom kako ti sudari obièno izgledaju, može se reæi i da je majka pokupila auto. Ljudima su klokani fora, ja nekako prema njima nemam neku osobitu reakciju oduševljenja, od australskih životinja najsimpatièniji su mi vombati iako isti znaju biti poprilièno neugodni, pogotovo ako ih uznemirite. Klokan mi izgleda kao nekakva deformirana srna na federima. U susjednom se prostoru nalazi i jedan emu. Emu i klokan zajedno su na australskom grbu, a simbolika je da su to dvije životinje koje se ne mogu kretati unatrag, pa tako simboliziraju neprekidno napredovanje Australije. U Alice Springs dolazimo iza 5 sati, još smo stali na ulazu u grad fotografirati se pored ploèe s imenom grada. Dogovor je pola 8 u Rock Baru, tamo æemo imati oproštajnu veèeru i cugu s Benom, a dolaze svi osim Raymonda, Sheminog sina mali ima 10 godina, i premda se relativno dobro uklopio — iako je bio pomalo hiperaktivan — zbog striktnih australskih zakona ne smije u mjesto gdje se toèi alkohol prije svoje 21. Ben nas razvozi po hostelima, najveæi dio ljudi smješten je u YHA-inom hostelu, ja sam jedini preko rijeke. Ponovno se prijavljujem u hostel, moje stvari su i dalje tamo, dobivam istu sobu i isti krevet, tamo je i dalje onaj Španjolac, a umjesto onoga Zapadnoaustralca sada je neki Belgijanac. Koji kaže da ide na iduæu turu u Uluru, ali tek za 6 dana. Preko Božiæa se ne organiziraju ture. Ali što se može raditi 6 dana u Alice Springsu? Tuširam se, obavljam dio internetskih obaveza, te malo prije 8 dolazim u Rock Bar to je ono mjesto gdje sam bio i prvu veèer. Svi su veæ tamo, naruèujemo hranu, ja ovoga puta neæu uzeti klokana, veæ barramundi, azijskog morskog grgeèa, ribu koja živi na podruèju Indijskog oceana, od Perzijskog zaljeva do sjeverozapadne Australije. Ono što dobivam je naèelno fish and chips, poprilièno masno jelo svojedobno sam èuo objašnjenje da bi zapravo kod fish and chipsa trebalo skinuti pohani dio, tj. Kako to obièno biva u takvim situacijama, društvo se, sjedeæi za dugaèkim stolom, pomalo raslojilo u više klika, èesto po etnojeziènim osnovama, tako se ta druženja uvijek rasplinu. Ekipa je bila OK, nismo se sada bogznakako povezali, ali ta su tri dana bila ugodno iskustvo izuzev muha. Ben odlazi meðu prvima ranije je otišla samo Shema , razumljivo, èovjek je ipak tri dana bio na nogama od 4 ujutro, vozio, pripremao obroke, brinuo se o nama…i uza sve to uspio biti ljubazan i susretljiv. Vjerujem da je veæ istreniran, ali ipak. Spomenuo sam mu kako uvijek može doæi u Hrvatsku. Zanimljivo je da je studirao povijest, te stoga još više èudi kako nije znao ono za Tajvan. Valjda nije bio na predavanju taj dan. Ben dakle odlazi, kaže kako æemo se èuti preko Facebooka, jer bi mogao imati još pokoje pitanje oko onog svog putovanja, neke tehnikalije inaèe smo o mom putu razgovarali u šetnji Kata Tjutom , a ubrzo nakon njegovog odlaska i mene poèinju hvatati umor i piva. Tri sam se dana ustajao prije 6 ujutro, a ni sutra neæu baš moæi dugo spavati, autobus mi polazi u pola 11, a moram ujutro još kupiti kartu, nisam imao kad ranije — u nedjelju nisu radili, a u ponedjeljak sam otišao iz Alice Springsa prije njihovog otvaranja. Valjda æe biti mjesta, Badnjak je, tko je trebao putovati vjerojatno je veæ otputovao… Olge srijeda , 23. Ben za sebe kaže da nije jutarnji tip i da mu je ujutro fitilj nešto kraæi, ali prilièno nas je mirnim glasom probudio u 4. Swag se rola slièno vreæi za spavanje, s jedinom razlikom da ga se rola poèev od dijela gdje je glava ne znam, možda netko tako rola i vreæu za spavanje, ja ju rolam od nogu. Pruža mnogo veæi otpor jer je unutra još i madrac, a s vanjske je strane plastificiran. Uspijevam ga nekako zarolati, ali Ben smatra da bi ga trebalo još stisnuti, pa mi ga vraæa. Drugi pokušaj, bolje je. Trpamo se u minibus i kreæemo prema Uluruu. Na ulazu u nacionalni park zamoljeni smo da izvadimo svoje karte i mašemo njima u zraku kako bi kontrolor na blagajni mogao vidjeti da svi imamo karte. No iako se vidi izlazak, nisko nad obzorjem je sloj oblaka koji prijeèi jaèi sunèev sjaj, tako da æe i izlazak sunca u Uluruu ostati poprilièno nespektakularan. Nevjerojatni peh, iako æe nam kasnije èinjenica da je oblaèno dobro doæi, buduæi da æe šetnja kroz Kata Tjutu biti ugodnija. Kako sunce izlazi pojavljuju se i muhe. Dakle, probuðeni smo u 4. Ovo je dan koji tako obeæava… Zamišljam si kako u SAD-u vjerojatno netko ne bi prezao s tužbom za ovakvu situaciju — nit' zalaska, nit' izlaska, povrat dijela novca je imperativ. Sigurno u ugovoru o pružanju usluge postoji klauzula kojom se agencija odrièe odgovornosti za izostanak spektakularnosti prilikom izlaska i zalaska sunca. A mi æemo, nakon što sunce veæ pošteno odskoèi, a mi skupimo prnje u kombi, krenuti u drugi dio nacionalnoga parka, kako bismo vidjeli Kata Tjutu. U jeziku pitjantjatjara brojevi izgledaju ovako: 1, 2, 3, 2+2, 2+3, mnogo. Nema potrebe za preciziranjem bilo èega što ne možete nabrojati na prste jedne ruke. Kata Tjuta je niz brda ukupno 36 izgraðenih od konglomerata povezanog pješèenjakom, izbrazdanih erozijom. Najviši vrh èitavog kompleksa doseže 546 metara visine. Mi æemo prošetati tzv. Dolinom vjetrova, možda i najspektakularnijim putem u Kata Tjuti. Kolonijalni naziv èitavog masiva Kata Tjute je Mount Olga, buduæi da je nazvan prema kraljici Olgi Württemberškoj, koja je godinu dana ranije proslavila 25. Württemberškim, a prilikom èega su imenovali Ferdinanda Müllera, glavnog botanièara kolonije Victorie, barunom. U tu je èast Müller zamolio Ernesta Gilesa, koji je otkrio Kata Tjutu, da lokalitet nazove Olgi u èast. Sustav dolina u Kata Tjuti èesto se naziva u množini, The Olgas staro je ime nacionalnog parka Uluru-Kata Tjuta i bilo Ayers Rock-The Olgas. Prije šetnje odlazimo još obaviti fiziološke potrebe, a kako je WC smješten unutar podruèja u kojem nema mnogo vode, te je isto tako poželjno da se ne proizvode otpadne vode, WC zapravo nije WC, buduæi da mu fali W. Ja sam navikao na takve zahode u djetinjstvu u Zlarinu, jest da poprilièno smrdi buduæi da se izmetine skupljaju u spremniku ispod školjke, ali to je neki moj bizarni kolaèiæ madeleine koji me vraæa u ljetovanja u osamdesetima. Sreæom, barem ima vode za oprati ruke, iako i ta gotovo da izlazi na kapaljku. Potom se upuæujemo u šetnju kroz Olge. Kako nema pripeke, tako je ta šetnja relativno ugodna, barem u poèetku, buduæi da u kanjonu doista poprilièno puše, što znaèi da nema muha. Inaèe, u sunèanim danima, osim muha, stijene koje se užare stvaraju efekt šetnje kroz toster, zato se stalno ponavlja ono o 3 litre vode koje svatko mora nositi sa sobom. I tada se zapravo zapitam što prosjeèni turist na kraju ima od takvog izleta. Šeæe kroz toster, pleše Uluruski ples i još bi trebao biti oduševljen spektakularnim prizorima, premda su uvjeti takvi da poželi pobjeæi natrag prvim avionom za Europu, skutriti se u fetalni položaj ispod klima ureðaja i zamrziti èak i Austriju, zbog prevelike sliènosti imena. Utoliko smatram da smo imali sreæe s vremenom — žrtvovali smo izlazak i zalazak sunca u Uluruu za ugodniju šetnju Kata Tjutom. Ovo prvo æe biti šteta zbog efektne fotografije kojih ionako možete naæi stotine na internetu , drugo je važnije jer traje dulje i bilo bi znatno neugodnije od propuštanja efektnog kadra. Èitava šetnja, ako odaberemo dulju rutu, trajat æe oko tri sata, iako je zapravo najatraktivniji drugi dio rute, koji prolazi kroz kanjon. Kako rekoh, danas je temperatura dovoljno ugodna da èovjek može šetati i slušati vodstvo, umjesto da samo dahæe i trudi se što prije doèepati sjene. Ben nam je ovdje više prièao o prirodoslovnim èinjenicama nego o mitologiji, buduæi da se znanja o Kata Tjuti smatraju opskurnijima od onih o Uluruu. Posebno se takva znanja ne otkrivaju ženama, a prema kodeksu, ako žena dozna nešto o stvarima koje spadaju u muške poslove lov, muški inicijacijski rituali postaje izložena opasnosti od napada ili smrti. Tu pojavu bih mogao nazvati gnostièkom segregacijom, i premda ona do neke mjere postoji u razlièitim društvima i supkulturama, pa èak i modernima poznat je primjer recimo s masonima , vrlo se rijetko ta barijera u dostupnosti znanja tako bespogovorno prihvaæa. U tom su mi smislu osobito zanimljivi Druzi, kod kojih postoji gotovo pa klasna podjela na one koji poznaju tajne vjere i na one koji ih ne poznaju, ali ju svejedno slijede naèelno takva stvar postoji u mnogim religijama, ali barem nema eksplicitne zabrane oko dostupnosti takvih znanja, veæ je to više posljedica osobne nezainteresiranosti. Ovi koji nemaju pristup znanjima nazivaju se džuhhal neznalice i to svoje neznanje prihvaæaju kao dio svoga vjerskog identiteta. Ben nam je dakle objasnio ponešto o geološkoj povijesti Australije, a onda nam još dao i neke informacije o korištenju pojedinih biljaka koje smo susretali u medicinske i prehrambene svrhe, kao i o metodama lova. Mulga se inaèe koristi za izradu vrhova strelica i kopalja, buduæi da stvara jako bolne ubode i èesto dovodi do gnojenja rane. Tako nam pojašnjava i metodu lova na klokane. Klokan je kao životinja izuzetno prilagoðen svom naèinu kretanja, buduæi da su mu stražnje noge gotovo poput opruga, te je zapravo veæi napor potreban da bi se zaustavio nego da bi se kretao. Usto mu je disanje usklaðeno s kretanjem, tako da mu prilikom odraza dijafragma izbacuje zrak iz pluæa, a potom se opet spušta prilikom njegovog spuštanja na tlo. Ozljeda nožnih mišiæa kopljem od mulge, iako neæe sama po sebi dokrajèiti klokana, poremetit æe mu kretanje i disanje, tj. Nakon toga klokan se obièno poèinje pregrijavati, postaje dezorijentiran i lako ga je svladati. Ujedno nam Ben kaže još jednu stvar — pita nas jesmo li možda u Alice Springsu primijetili dosta ljudi na štakama ili u kolicima. Ja nisam, ali bilo je kišno nedjeljno popodne. Ben objašnjava kako u tradicionalnim aboridžinskim zajednicama i dalje postoji metoda kažnjavanja kojom se prekršitelju koplje zabije izmeðu dviju tetiva u butini tako da ih razdvoji, što prièinja užasnu bol i onemoguæuje normalno kretanje. Naravno da se kasnije to sve vrati u prvobitno stanje, ali za to treba nekoliko tjedana. Za to vrijeme kretanje je jedino moguæe pomoæu štaka ili kolica. To je inaèe kazna samo za odrasle. Djeci se obièno napravi mali rez iznad arkade, koji onda èesto kasnije znade prokrvariti pri jaèem pritisku, što podsjeæa poèinitelja na raniji prekršaj. Ta se pojava zove sorry cut, tj. Osim toga, postoji i biljka imenom, èini mi se, ipiyipi, koja daje gusti bijeli sok, dobar za poboljšanje zarastanja rana. No ako se isti sok nanese na oène kapke, oni æe ostati slijepljeni nekoliko dana, te æe osoba biti lišena vida. To je takoðer metoda kažnjavanja — sok od ipiyipija na oèi i potom ostavljanje kažnjene osobe usred busha. U takvim okolnostima, to je praktièki smrtna kazna. Ako osoba ipak uspije preživjeti i vratiti se u svoju zajednicu, kazna je izvršena i više se to nikad ne spominje, tj. Isto je tako i s onom ozljedom tetiva — kada zaraste, to je to, kazna je odslužena, mir, mir, mir, nitko nije kriv. Ako ste odslužili dva tjedna zatvora za npr. Kod Aboridžina toga nema. Tamo je zajednica svetinja, ako si ju ugrozio, da, bogme æeš ispaštati, ali i to ima svoj rok trajanja, neæeš biti dovijeka kažnjen, barem ako se uspiješ osloboditi iz neke od bezizlaznih situacija kao što je veæ navedena s ipiyipijem. Mislim da se u SAD-u, ako sluèajno nešto zakaže prilikom izvršenja smrtne kazne, osobu pogubljuje po drugi put. Kod Aboridžina to je znak milosti bogova i to se kao takvo prihvaæa. Bilo bi zanimljivo vidjeti ima li recidiva kod takvih èudesno rehabilitiranih… Još jedan znak toga da je zajednica svetinja jest nepostojanje kategorije privatnih resursa. Sve što je od koristi za zajednicu, to se dijeli. Kao u vojsci — ako dobiješ paket s hranom, obavezan si ga dijeliti, tako i ovdje, ne postoji privatni ulov postoji naravno pravo lovca na životinju koju je on ubio, tj. Ako si došao do novca, bilo radom, bilo socijalnom pomoæi, ti ga stavljaš na raspolaganje zajednici. To je pravi komunizam, u kojemu se pojedinac ne realizira nasuprot zajednici, veæ kroz nju. Bez zajednice, pojedinac ne može preživjeti u australskoj pustinji i zato interesi zajednice imaju prednost. Ne može preživjeti ni u suvremenom zapadnom društvu, ali mnogi su to skloni zaboraviti u iluziji individualizma. Èovjek ne može biti autarkièno biæe, presložene su mu potrebe da bi to mogao. Nakon obilaska Kata Tjute odlazimo još na panoramsku platformu udaljenu nekoliko kilometara, odakle je moguæe vidjeti èitavu Kata Tjutu s jedne strane, kao i 15-ak km udaljeni Uluru u nastavku vidnog polja. Time je naš posjet nacionalnom parku završen i sada nas èeka put od kojih 200 km do kanjona Kings, toènije do kampa kojih 40-ak km prije njega, kako bismo onda sutra rano ujutro razgledali i tu prirodnu atrakciju. Inaèe, zaboravio sam napomenuti da je nacionalni park Uluru-Kata Tjuta u èak dva navrata ubilježen na UNESCO-vu listu svjetske baštine, prvo 1987. Govoreæi o kulturnoj tradiciji, kad veæ spominjem tjukurpu, onda moram reæi da ona, osim što znaèi sustav znanja i zakona povezanih s prièama o nastanku svijeta, znaèi i sámo vrijeme stvaranja, toènije specifièno razdoblje izvan današnjeg vremena i prostora u koje odlaze i duše umrlih prije reinkarnacije. Èesto se to vrijeme naziva Vremenom snova Dreamtime , premda Aboridžini ne vole taj naziv, buduæi da on implicira da dotièno vrijeme nije stvarno, da je iluzija, što nije toèno — za njih je Vrijeme snova jednako stvarno kao i za nas neko razdoblje povijesti. Štoviše, dok mi ne možemo komunicirati s Atilom ili Nabukodonozorom, kod Aboridžina je moguæa komunikacija s biæima u Vremenu snova — ako ste dovoljno inicirani. Prije vožnje do veèerašnjeg kampa, vratit æemo se u kamp u Yulari, gdje æemo ruèati — wrapove koje si sami radimo od raznog povræa i ostataka sinoænje veèere, uz dodatak majoneze, sira, tunjevine… Potom slijedi uglavnom monotona vožnja Lasseterovom cestom natrag na istok, uz zaustavljanje s pogledom na Mount Conner, još jednu otoènu planinu usred srednjeaustralske pustinje, plato oštrih i strmih rubova, koji takoðer figurira u aboridžinskim mitovima, no kada je trebao biti vraæen Aboridžinima zajedno s Uluruom i Kata Tjutom, oni su to odbili, s obrazloženjem da na mjestu ima previše zlih duhova. Navodno je vlasnik obližnje farme svoju pokojnu suprugu zakopao na vrhu planine, što je privuklo zle duhove. S druge strane ceste, malo poviše iste, nalazi se slano jezero Amadeus, nazvano prema španjolskom kralju Amadeu, koji je takoðer dao neku poèast veæ spomenutom Mülleru. Èitav predio ima nekoliko slanih jezera, a put dondje je zanimljiv jer prolazi kroz guste nanose crvenog pijeska. Osjeæaj je slièan hodanju po pješèanim dinama u Dunhuangu. No ono je lièilo na pustinju, ovo ovdje po mojoj predodžbi ima previše vegetacije da bi se moglo nazvati pustinjom. Zamišljam si prizore kakve znam s televizije, ogromno pješèano prostranstvo kroz koje se proteže tanka traka asfalta po kojoj juri ogromni tegljaè s poluprikolicom i još dvije prikolice, cestovni vlak. Zasada toga nema, svugdje uokolo je nekakva vegetacija, èak ne ni osobito kržljava, iako jest suha i katkada bodljikava. A ako toga nema ovdje, gdje je onda? Tamo me nažalost put ovoga puta ne vodi. Skreæemo zatim na sjever i vozimo još koju stotinu kilometara. U Australiji je teško procijeniti udaljenosti, nema miljokaza. A ni ikakvih drugih orijentira osim povremenih brda u daljini. Èak i danas, kada postoji kakva-takva prometna infrastruktura, pa krajolik kroz prozor autobusa izgleda relativno benigno, ovo je mjesto gdje je izgubiti život vrlo lako. Dehidracija prijeti u roku od nekoliko sati, sunèanica isto tako, neæete ni stiæi umrijeti od gladi ili napada neke divlje životinje. Surov je ovo predio, koji je oprašta ni najmanju pogrešku. Hrane se može naæi, ali jako teško. U sklopu toga, Ben nam je htio napraviti demonstraciju. Naime, jedna od namirnica koje Aboridžini konzumiraju su i tzv. Ne znam hrvatski naziv, wichety je zapravo engleska adaptacija rijeèi iz nekog aboridžinskog jezika. Dotiène lièinke su bijele boje, dugaèke 15-ak cm, debljine otprilike pola malog prsta. Navodno jedna takva lièinka ima bjelanèevina koliko i T-bone odrezak. Mogu se jesti sirove Ben kaže da okus nije bogznakakav, ali zasiæuju , ili se pržiti pri èemu dobivaju orašast okus. Zaustavili smo se pored ceste, Ben je ponio i lopatu inaèe se kopa komadima tvrdog drveta, poput veæ spomenute mulge , potrebno je pronaæi posebnu vrstu grma s lišæem u obliku daske za surfanje. Grm bi trebao poèeti pokazivati znakove sušenja, ali ne biti posve sasušen uostalom, onda ni nema lišæa — to pokazuje da ga nešto upravo isušuje iznutra. Ako se u tlu uokolo nalaze rupice, to je znak da je reèeni leptir u zemlju položio jajašca, te da su se lièinke vjerojatno razvile i rovare po grmu. Potrebno je dokopati do korijena grma, pronaæi moguæa zadebljanja u njemu, te ih otvoriti — unutra bi trebale biti lièinke. Proveli smo kojih pola sata tražeæi po popriliènoj žezi odgovarajuæe grmove, kopajuæi i gledajuæi ima li èega uglavnom je to radio Ben , ali obièno bi jedini uspjeh bio pronalazak evidencije da su lièinke vjerojatno bile u korijenu prije nekog vremena, no veæ su poèinile štetu i otišle dalje. Možda je svemu tome pridonijela i èinjenica da je èitavo podruèje dva dana ranije bilo poplavljeno, pa je to možda èak i odnijelo velik broj lièinaka, ne znam. Ukratko, Ben je to uzeo kao demonstraciju koliko je teško pronaæi hranu u Outbacku i koliko je energije potrebno za tu aktivnost. Uzevši to u obzir, jasno je da Aboridžini nisu imali pretjerano visoku kvalitetu života tijekom tih 40 000 godina, uglavnom se koncentrirajuæi na golo preživljavanje u negostoljubivom okolišu. Razvili su prisan odnos sa zemljom, buduæi da im je jedino to omoguæavalo preživljavanje, te tumarali amo-tamo pustinjom, sve dok im Europljani nisu otkrili alkohol. Povezivanje s Vremenom snova postalo je tako mnogo lakše. Inaèe, zašto su Aboridžini tako slabo otporni na alkohol — život u ekstremno vruæim uvjetima, s malo vode, uzrokovao je i razvoj veæih bubrega, sposobnih za bolje filtriranje i zadržavanje veæega dijela tekuæine u tijelu nego što je to kod. Nažalost, to znaèi i da se alkohol dulje zadržava u tijelu, a njihova jetra vjerojatno ga nije sposobna tako brzo preraditi Aboridžini do dolaska Europljana nisu imali nikakvu tradiciju pripravljanja alkoholnih piæa, što znaèi da im je jetra evolucijski slabije pripremljena na alkohol. Posljedica na kraju biva ta da aboridžinska populacija u prosjeku živi desetak godina kraæe od Australaca europskog i azijskog porijekla. Veæ u predveèerje stižemo u kamp, koji na ulazu ima i benzinsku pumpu. Ben æe ovdje natankati gorivo, po cijeni duplo skupljoj od one u Darwinu. Cijena je ovdje preko 2 dolara za litru, što znaèi da je jednaka cijeni goriva u Hrvatskoj. Britanka ispred mene primjeæuje kako je cijena ovdje jednaka onoj u Velikoj Britaniji. Sad usporedimo naše, australske i britanske plaæe… Potom se rasporeðujemo u jednu kuæicu gdje æemo jesti, pored toga æe Ben zapaliti vatru, koristeæi izmeðu ostaloga i mulgu da se vatra razgori, a potom æe na toj vatri pripraviti chili con carne i neko pirjano povræe. Danas nema pive i cidera, popilo se prethodne veèeri, ostao nam je samo bezalkohol. Veèera je dobra, no svi smo pomalo umorni i veæ oko 9 sati veæina ljudi je polijegala na poèinak. Noæašnja mjeseèina je još jaèa nego prethodne noæi, upozoreni smo da ne ostavljamo nikakvu hranu vani, da sluèajno ne bismo privukli dinge…no i opet je noæ protekla prilièno mirno. Ponadali smo se da æemo ovaj puta moæi malo otegnuti san, no buðenje je sada bilo u 4… Stijena utorak , 22. Budim se u 5. Još moram vratiti i posteljinu. Odnosim veliki ruksak u zajednièku prostoriju, ostavljam na njemu cedulju sa svojim imenom, ujutro æe ga prenijeti u zakljuèanu prostoriju na recepciji. Izlazim pred hostel i èekam prijevoz. Vrijeme je slièno juèerašnjem, kiša visi u zraku. Prijevoz dolazi toèno na vrijeme, minibus s prikolicom, iznutra izlazi mladiæ koji se predstavlja kao Ben. Ben izgleda kao prototipni mladi Australac — duga kosa prošarana plavim pramenovima, marama oko èela, košulja raskopèana u gornjoj treæini…kad mu kažem da sam iz Hrvatske kaže kako planira tamo navratiti, da mu je nekoliko frendova bilo tamo i da su puni toplih preporuka. Ispostavit æe se da Ben uopæe nije Australac nego Britanac koji je veæinu mladosti proveo na Novom Zelandu. U Alice Springsu živi zadnjih godinu dana i u doglednoj buduænosti namjerava se zaputiti nazad u Europu. Kad je èuo za moj put zaintrigirala ga je ideja, rekao je da æe me jedan od preostala tri dana izleta pitati detalje o putu. Još skupljamo neke ljude po gradu, te zastajemo ispred ureda agencije, pri èemu se vani opet spušta pljusak epskih razmjera. Nadam se da æe vrijeme u Uluruu biti drugaèije, jer bi doista bilo tragièno doæi tamo, platiti toliku cifru, a da onda ništa ne možemo obiæi od kišurine. Prethodni dan je navodno kanjon koji bismo takoðer trebali obiæi u sklopu izleta bio potopljen bujicom, tako da je ekipa s tog izleta to je onaj moji drugi cimer, iz Zapadne Australije morala propustiti taj dio. Ne znam hoæe li im zbog toga vratiti novac. Isprva idemo i dalje Stuartovom autocestom na jug, da bismo u mjestu Erldunda skrenuli pod kutom od 90° na zapad i nastavili Lasseterovom autocestom, nazvanom po Lewisu Haroldu Bellu Lasseteru, èovjeku koji je tamo negdje 1920-ih izronio s prièama o tome kako je kojih 20-ak godina ranije negdje u predjelu koji bi odgovarao jugozapadnom dijelu Sjevernog teritorija pronašao zlatni greben, neku vrstu australskog Eldorada. Uporno tražeæi sredstva za novu ekspediciju kojom æe ponovno locirati greben, sreæa mu se osmjehnula tijekom Velike depresije 1930-ih, kada je nastala pomama za zlatom. No potraga je bila bezuspješna, te su na kraju Lassetera napustili svi ostali èlanovi ekspedicije, nazivajuæi ga prevarantom. Meðutim, Lasseter je nastavio potragu, te je naposljetku u pustinji i umro od iscrpljenosti i pothranjenosti. Postoje teorije zavjere da uopæe nije umro, nego je zapravo pobjegao u SAD, a tijelo koje je navodno pripisano njemu bilo je u dovoljnom stadiju raspadanja da je moglo bit bilo èije, èak i od nekog lokalnog Aboridžina. No Lasseterovo je ime ovjekovjeèeno u imenu ceste koja Stuartovu autocestu spaja s Uluruom i nastavlja se dalje u Zapadnu Australiju. Uz pauzu za doruèak na lokalitetu Mt. Ebenezer, put do Ulurua trajat æe oko 6 sati. Tom smo prilikom održali i službeno upoznavanje. U grupi nas je trenutno 13: 3 Britanke, 2 Kanaðanke Kebeèanke — prvi sam puta èuo govorni kebeèki francuski i mogu reæi da po fonologiji ne zvuèi nimalo francuski, lišen je one karakteristiène francuske napete i upitne intonacije koja Francuzima ostaje u svakom jeziku kojim govore , 1 Francuskinja iako je ona zapravo Flamanka iz Dunkerquea koja ne zna flamanski , 2 Njemice iz Hamburga, 1 Španjolac iz Barcelone pitao sam ga — njegov materinji jezik je španjolski, ali osjeæa se Kataloncem i podržava katalonsku neovisnost ili barem federalizaciju , 1 Južnokorejac, dvoje Australaca iz Sydneya mislim da su majka i sin, ali on ju oslovljava imenom; ona se zove Shema i zapravo je iranska Arapkinja iz Ahvaza — ja sam joj iskreno rekao da njezin grad smatram paklom na zemlji :D ; iranski je Ahvaz jedan od najtoplijih gradova na svijetu, kad smo mi bili tamo bilo je 48° — i naravno ja. Kasnije æemo još na aerodromu pored Ulurua pokupiti 2 Tajvanke i dvoje sredovjeènih Nijemaca. Izuzev Nijemaca i mene, rekao bih da su svi u svojim dvadesetima ili ranim tridesetima. Inaèe, u vezi Tajvanki je kasnije jedna od Britanki postavila pitanje gdje je Tajvan! Ponekad se osjeæam kao da se nepotrebno produciram kada moram ljudima objasniti neke elementarne informacije o svjetskim državama. Nakon kraæeg odmora u kampu kod mjesta Yulara u koji æemo se vratiti veèeras, te ruèka od sendvièâ, bacili smo pogled na Uluru s razgledne platforme kojih 15-ak km od samoga lokaliteta. Napokon kreæemo do samog lokaliteta, usput ušavši u nacionalni park, koji je pod kontrolom lokalnih Aboridžina nazvanih Anangu što je jednostavno naziv za Aboridžine u tzv. Prvo æemo odraditi kulturni dio, buduæi da je za propisni posjet Uluruu potrebno poznavati njegov simbolièki kontekst za lokalno stanovništvo, kako ne bi i nehotice dolazilo do kršenja nekog od pravila koja se zajednièko mogu objediniti u nešto nazvano tjukurpa, što je zapravo svojevrstan moralni kodeks i obièajno pravo utemeljeno na mitološkoj slici svijeta, toènije na prièama o njegovom stvaranju, u èemu Uluru ima izuzetno važnu ulogu. Uluru, poznat i pod kolonijalnim imenom Ayers Rock, treæi je najveæi monolit na svijetu postoje dva veæa, jedan u Zapadnoj Australiji, a drugi u Kanadi, ali oba su prekrivena i nisu toliko uoèljiva kao Uluru. Ogromna crvenkasta stijena koja se uzdiže iz okolnog polupustinjskog krajolika vjerojatno je, uz klokana i sydneysku operu, najikonièniji prizor Australije, pogotovo njezine unutrašnjosti. Ukupni opseg monolita, koji zapravo u tlocrtu ima trokutasti oblik, iznosi 9,4 km. Starost mu se procjenjuje na oko 550 milijuna godina. Ljudsko prisustvo u podruèju Ulurua dulje je od 10 000 godina. Europljani su ga prvi puta ugledali 19. Ubrzo su se u okolna podruèja poèeli doseljavati europski kolonisti i zapoèeli s uzgojem stoke, koja je ozbiljno ugrozila lokalne izvore hrane, te su sukobi izmeðu Europljana i Aboridžina bili sve žešæi. Odnos prema Aboridžinima mijenja se 1967. Danas upravni odbor nacionalnog parka èini 12 ljudi: 4 Aboridžina, 4 Aboridžinke i 4 bijelca. Unutar nacionalnog parka zabranjeno je kampiranje, bilo kakva izgradnja osim one koju dopusti upravni odbor, kao što je npr. Prièa o Uluruu u lokalnoj mitologiji poèinje s prièom o Tjukuritjama, stvoriteljima svijeta, koji su u obliku ljudi, životinja i biljaka hodili zemljom, koja bijaše pusta i hladna, tama se prostirala nad bezdanima…ne, krivi mit. Uglavnom, zemlja je bila bez ikakvih osobitih sadržaja, sve dok Tjukuritje nisu krenule prolaziti zemljom i stvarati pojedine lokalitete koje danas poznajemo ili ih lokalno stanovništvo poznaje. Tjukuritje i dalje obitavaju na ovom podruèju, u obliku tih istih zemljanih formacija, biljaka i životinja, te se zato potrebno prema istima odnositi s poštovanjem, ne uzimati kamenje za suvenire, ne hodati po mjestima koja se smatraju svetima itd. Opæenito, aboridžinski tretman okolne prirode i korištenje biljaka i životinja usklaðeni su s permakulturom, tj. Ako imate pet klokana na pojilu, pustit æete èetiri da odu i ustremiti se na najslabijega, neæete, u maniri bijelaca, uletjeti i posmicati svih 5, pa onda pustiti da se meso ucrva jer ga ne možete pojesti ni konzervirati. Kada Aboridžini vide drvo, ono je za njih hrana, piæe u korijenju može biti vode , apoteka, materijal za oružje, materijal za potpalu — i to sve može biti na istom drvetu, koje neæete srušiti, nego æete npr. O prièama koje nisu bile samo podsjetnik o tome kako su stvari nastale, veæ su ovamo utkane i razne moralne pouke, veæ spomenuto obièajno pravo… Primjer je prièa o Lungkati plavojeziènom gušteru. Lungkata je tako hodajuæi pored Ulurua našao emua ranjenog kopljem u stegno. To je znaèilo da je rijeè o neèijem tuðem ulovu i da ga treba pustiti. No Lungkata je dokrajèio emua i pripremio obrok. U meðuvremenu su naišla dvojica lovaca koji su tražili emua. Lungkata ih je poslao u drugom smjeru, a onda, zakljuèivši da æe ovi ubrzo skužiti da ih je nasamario, pokupio ostatke mesa i popeo se u jednu spilju na Uluruu. Kad su se ovi ubrzo vratili svjesni da ih je Lungkata prevario, i vidjeli tragove koji vode do spilje, pokušali su ga prvo dozvati da im dobrovoljno preda meso. Kada je on to odbijao, zapalili su vatru i pokušali ga istjerati dimom. Lungkata je istrèao iz spilje, uletio u vatru, zapalio se, te se otkotrljao niz Uluru. Na mjestu gdje se kotrljao nalazi se bljeða traka na površini stijene, a u dnu je jedan izblijedjeli kamen za koji se tvrdi da je Lungkatino tijelo. Koje su sve pouke prièe? Ne kradi tuðu lovinu. Najbolji naèin za ubiti emua jest gaðati ga u stegno zbog snažnog sternuma koplje bi se slomilo. Najbolji naèin za istjerati guštera iz jazbine je dimom. Kroz takve se prièe prenosila tjukurpa, te su kroz njih èlanovi društva uèili praktièna znanja potrebna za preživljavanje u australskoj divljini. Tjukurpa se pripadnicima društva otkrivala postupno, kroz niz obreda inicijacije, te ju nitko nije poznavao u cijelosti izmeðu ostaloga i zato što je bila vezana za rodne kategorije, pa muškarci nisu mogli poznavati žensku tjukurpu i obrnuto. Bijelci su o tjukurpi mogli doznati vrlo malo, gotovo poput djece, buduæi da nisu bili, niti su mogli biti inicirani. Upravo je u tome sva ozbiljnost kulturološkog gubitka. Naime, tjukurpa je ogroman skup znanjâ, dijelom specifiènih za neki narod ili podruèje, dijelom univerzalnih ali u razlièitim stadijima — npr. Izumiranjem pojedinih aboridžinskih naroda i jezika nužno se gubi i tjukurpa, a gubi se èak i u onim narodima koji prežive ali se moderniziraju te više nemaju šamana koji bi znao tjukurpu. Ukratko, za otkrivanje komadiæa te ogromne slagalice bilo bi potrebno postojanje etnologâ koji su usto i Aboridžini i to inicirani Aboridžini. No oni i opet ne bi mogli razmjenjivati znanja, niti ih dijeliti sa znanstvenom javnošæu, zbog ekskluzivne naravi tih znanja. Opæenito, Aboridžini su vrlo zatvoreni u tom pogledu, pa tako npr. Zamišljam si kako æe izgledati taj kulturni centar za nekoliko desetljeæa, kada æe veæina ljudi na slikama biti pokojna. Jedno od najkontroverznijih pitanja u odnosu prema poštivanju lokalne tradicije jest penjanje na Uluru. Aboridžini se na njega nikad ne penju, upravo zato što su se na njega svojedobno popele Mare što ima uporišta u stvarnosti, jer se jedna vrsta valabija doista katkada zna penjati na Uluru. Ujedno preporuèaju da se na njega ne penju ni posjetitelji, i to kako iz razloga poštivanja njihove kulture, tako i iz dvaju mnogo prozaiènijih razloga. Prvi je od njih sigurnost. Naime, ako se dogodi smrtni sluèaj a oko 350 ljudi je izgubilo život prilikom penjanja na Uluru ili spuštanja s njega , Aboridžini se smatraju odgovornima za pogibiju tih ljudi. Staza do vrha je strma, stijene su trusne, postoji lanac za pridržavanje, ali postavljen je još 60-ih godina i dotrajao je, mnoge ljude uhvati vrtoglavica ili dehidriraju… Penjanje je inaèe zabranjeno noæu i tijekom ljetnih mjeseci dakle, sve i da smo željeli, ne bismo se sada bili mogli popeti , kao i u sluèaju kiše stijene postaju skliske , vjetra, magle…uglavnom, vrlo je teško uopæe naæi idealne vremenske uvjete za penjanje. Drugi od tih razloga je zagaðivanje. Penjaèi su naime gore znali bacati smeæe, pa se èak i fiziološki olakšavati, èime je to dospijevalo u nekoliko pojilišnih lokava uokolo Ulurua, i tako je zagadilo vodu koja u ovim krajevima znaèi život. Dakle, zato što se nekomu pripišalo, podosta æe životinja umrijeti jer neæe moæi do pitke vode. Vlasti namjeravaju posve zabraniti penjanje na Uluru to je bila jedna od klauzula u ugovoru o iznajmljivanju podruèja vladi na 99 godina , ali se to uporno odgaða, prema novome bi konaèni rok trebala biti 2019. Mi smo se nakon kulturnog centra uputili na šetnju uokolo Ulurua, koja èitava traje oko 3 sata, i nije pretjerano zahtjevna, iako je u meðuvremenu ogranulo sunce i pošteno upeklo. Postoje vrlo strogi propisi o tome da svi posjetitelji moraju pri sebi imati dovoljno vode raèuna se 1 litra po satu hoda , ako to ne poštuju, vodiè može ostati bez posla, jer je on odgovoran za turiste. Šetnja bi bila ugodna da nema muha. Muhe su strahovito dosadne, to je nešto nezamislivo. Neprestance su oko vas, zalijeæu vam se u oèi, uši, nosnice…nikad u životu nisam susreo toliko napasne muhe. Ne znam je li stvar u godišnjem dobu ili što, no iskustvo je dosta pokvareno njihovim prisustvom, a koliko vidim, one su prilièna konstanta u Outbacku. Neki turisti koje sam vidio nosili su šešire s mrežom, sliène pèelarskima, koji su inaèe dobri i protiv komaraca, no nisam vidio gdje bih mogao nabaviti jedan. Tijekom šetnje prolazi se pored nekoliko svetih mjesta, koja imaju svoju ulogu u aboridžinskim ritualima, te su jasno postavljene ploèe sa zamolbom da se te lokacije ne fotografiraju. Naravno, nitko vam ništa ne može zabraniti, no iz nekakvog elementarnog poštovanja prema lokalnim obièajima, ne biste se trebali ponašati kao bahati turist. Vama je to samo još jedan kadar, njima je to važan dio kulture i povijesti. Kao što ne hodate ljudima po grobovima osim na groblju Santa Cruz u Diliju , tako ni ovdje ne biste trebali fotografirati sveta mjesta. Ben nas je doèekao nakon otprilike tri èetvrtine kruga, potom nas je odvezao još jedan dio puta minibusom, da bi nam onda pojasnio petroglife koji se nalaze na nekoliko mjesta u podnožju Ulurua, i koji su bili svojevrsna školica za mlade muškarce, gdje bi simbolièno bila prikazana razlièita mjesta lova i drugi lokaliteti. Usto su naravno išla i razlièita praktièna znanja. Ujedno je Ben pojasnio neke stvari o Aboridžinima koje stavljene u kontekst zvuèe sasvim logièno, tim više kada uzmete u obzir da su Aboridžini vrlo kratko ukljuèeni u suvremeno australsko društvo ako jesu , naspram 40 000-godišnje bitno drugaèije tradicije zadnji Aboridžini su napustili lovaèko-sakupljaèki život tek 1984. U tradicionalnom aboridžinskom sustavu vrijednosti, važne su tri stvari: hrana, piæe i zaklon od sunca. Sunce je naravno najjaèe tijekom dana. Stoga je aboridžinski bioritam takav da se preko dana ništa ne radi, poslovi se obavljaju ujutro i predveèer, tijekom dana je siesta. Netaktiènim Zapadnjacima, koji su usmjereni na produktivni rad, ovi su lijene mrcine. Nadalje, kad ste se zasjeli u hlad, a vaš kompiæ je u hladu 50 metara dalje, ako mu želite nešto reæi neæete bezveze raditi napor da hodate do njega, nego æete se proderati da, ja sam u tom pogledu slièan Aboridžinima :D , što se onda oèituje u tome da se oni i u gradovima razgovaraju preko ceste, umjesto da netko od njih prijeðe na drugu stranu. Kada živite u unutrašnjosti drugog najsušeg kontinenta na svijetu Antarktika je suša od Australije , onda vam je voda prvenstveno potrebna za piæe inaèe, o slaboj dostupnosti vode u Australiji najbolje govori to što su neke vrste životinja evolucijski eliminirale potrebu za pijenjem vode, te svu tekuæinu dobivaju iz biljnih sokova — takve su npr. Druga stvar, u nekim aboridžinskim kulturama zalijevanje vodom po glavi znak je da je èitavo tvoje pleme pomrlo ne znam što bi oni rekli na Ice Bucket Challenge. I onda je vrlo lako upasti u rasizam i prozvati Aboridžine smrdljivim pijanim neotesanim ljenèinama, iako, kad se stvari objasne, vidimo da svaka od tih praksi ima razumno objašnjenje unutar njihovog kulturnog okvira. OK, alkoholizam nema, ali alkohol su im donijeli upravo Europljani, kako bi im otupili um i sprijeèili ih u pobunama protiv gazdi koji su ih eksploatirali. Još je jedan uvredljivi termin dospio u pop-kulturu — ako se sjeæate britanskog pop-benda iz 80-ih pod imenom The Blow Monkeys, oni su dobili ime po kolokvijalnom nazivu za aboridžinske sviraèe dijeridua. Kolokvijalni naziv — majmuni koji pušu. Inaèe, iako su Aboridžini vjerojatno meðu najmiroljubivijim ljudima koji su hodali zemljom ne postoje baš nekakvi podatci o ratnim sukobima u Australiji, ako je i bilo neèega, to su više razilaženja meðu obiteljima , njihova fizionomija je takva da izgledaju vrlo surovo. Naime, Aboridžini od svih ljudskih populacija imaju najizraženije oène lukove, što im uz širok nos i jaku bradu doista daje pomalo majmunsku fizionomiju, a tamna koža i duboko upale oèi doprinose dramatiènosti izgleda, teško spojivog s njihovim blagim karakterom. U predveèerje odlazimo do vidikovca odakle puca pogled na zapadnu stranu Ulurua koja bi tijekom zalaska sunca trebala poprimiti karakteristiènu jarkocrvenu boju inaèe je crvenkaste boje cigle. Ben za to vrijeme priprema veèeru, povræe s karijem i rezancima.

Секс исповед на Македонска тинејџерка
Odakle uopæe deve u Australiji. Pimba ima 50 stanovnika i zapravo se sastoji od roadhousea usred jesus pustinje. S druge strane ceste, malo poviše iste, nalazi se slano jezero Amadeus, nazvano prema španjolskom kralju Amadeu, koji je takoðer dao neku poèast veæ spomenutom Mülleru. Dali su im odreðene komoditete, jer su ih tako lakše mogli kontrolirati i iskorištavati za vlastite potrebe. Križni put na bistrièkoj Kalvariji bit æe u 14 north. Obitelji - Držiæeva ulica, jutarnjom sv. Nažalost, to znaèi i da se alkohol dulje zadržava u tijelu, a njihova jetra vjerojatno ga nije sposobna tako brzo preraditi Aboridžini do dolaska Europljana nisu imali nikakvu tradiciju pripravljanja alkoholnih piæa, što znaèi da im je jetra evolucijski slabije pripremljena na alkohol. Nina-Ane Kusture i zagrebaèkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozaniæa uslijedit æe prigodna izlaganja.